SLOVENSKI AMBASADOR DRAGO MIROSIC
ne davno je pozvao u posjetu predstavnike multietnicke vlasti iz Brckog kako bi se izvorno informirao o aktuelnom stanju na podrucju i perspektivama njegovog privrednog razvoja, a sve u cilju provodjenja blagovremenih priprema privrednika iz Slovenije za ukljucivanje u ekonomske tokove u (buducem) distriktu.

Ne cudi sto je pragmaticni Slovenac sagovornike u ovoj temi potrazio u Brckom, jer niko bolje od Brcaka ne poznaje tamosnje puteve i zapreke, nade i sumnje. Isto tako ne cudi sto antipragmaticni celnici federalnog i drzavnog vrha prilikom pravljenja famoznih aneksa na konacnu arbitraznu odluku nisu konsultirali nikoga od lokalnih celnika koji su zajedno sa svojim fanaticno odlucnim i upornim narodom izborili jednu veliku sansu za Brcko i BiH. Nazalost, samo sansu. Niko ne zna ko je u Sarajevu pisao anekse, ni sta su ti prijedlozi aneksa sadrzali, ali se zna da je izmedju Ganica i Silajdzica u vezi nadleznosti nad Brckim, a povodom pomenutih aneksa, vodjena jos jedna sadrzajna, sto javna, sto tajna polemika. Zbog svega toga ne bi trebalo da nas zbune nezvanicne informacije da je arbitar Roberts Owen sarajevske prijedloge aneksa vratio posiljaocima, ma ko da su, kao nekompetentne.

Slovenci sigurno s razlogom u Brckom prepoznaju oblast "koja obecava" pa ce strpljivo sacekati vrijeme izlaska iz ove obecavajuce faze. Medjutim, izbjegli Brcaci koji nisu srecu potrazili na drugim kontinentima, oni sto crno ispod nokata izdvajaju za skupe kirije u seoskim mahalama koje su puskama odbranili, takodjer s razlogom ne prepoznaju vise nikakav smisao i ne vide nikakvo dobro u beskrajnom nizu odlozenih, privremenih i konacnih odluka, pa onda odlozenih aneksa na konacnu odluku i slicnih politickih perverzija koje su ulogu medjunarodne zajednice u BiH ucinile skoro karikaturalnom.

Srbi na cekanju
 Ima li iko moralnog prava i hrabrosti da zatrazi od tih ljudi, nakon poznatih ratnih stradanja i svih onih arbitraznih sokova, jos jednu godinu strpljivog cekanja na povratak. Oni vise nisu spremni niti jedan mjesec, a kamoli godinu, statirati na poziciji "odgodjenog naroda". Agilno Udruzenje gradjana "Brcko Brcacima" dramaticno najavljuje demonstracije protiv bh. vlasti, a narocito protiv medjunarodne zajednice, jer se njihovoj agoniji ne nazire kraj. Dakako, nepodnosljivi teret iscekivanja i neizvjesnosti muci i preko 20.000 srpskih izbjeglica koji su nasli utocista u kucama brcanskih Hrvata i Bosnjaka. Oni su vec duze pomireni sa tim da je distrikt neminovnost i da ne mogu ostati u sadasnjim nastambama, a upravo se nalaze u procesu bolnog otreznjenja od Dodikovih zavodljivih obecanja o gradnji citavog jednog grada za izbjeglice, pri cemu su grube finansijske procjene prizivale fantasticnih 50 miliona maraka i to bez radova na infrastrukturi.

Hiljade tih ojadjenih ljudi u teznji da se kutarisu nelagoda neizvjesnosti zivljenja u tudjem, od nadleznih opcinskih sluzbi traze bilo kakvo alternativno rjesenje, pa makar i na svojim vec otpisanim ognjistima u Federaciji. Visoki srpski politicari i dalje intenzivno posjecuju Brcko, ali je i njima sve teze braniti deplasirani svesrpski stav o neprihvatanju distrikta. To vruce kestenje ne jednom je vec probao Petar Djokic, koji se osobno nalazi u veoma delikatnoj situaciji brcanskog Srbina na visokoj funkciji. Pri tome treba imati u vidu i cinjenicu da je Radisic u zadnje vrijeme bas Djokica bio isturio kao vrucu vezu sa kompromitiranim vrhom starije beogradske politicke sestre, zaduzivsi ga da osudi "agresiju" neupitnog pobjednika koji ce pisati historiju. Zbog svega toga nikoga ne iznenadjuju napori evropskih posmatraca i preostalih medjunarodnih sluzbenika koji ovih dana u Brckom istrazuju ko je u inicijativnom odboru nove socijalisticke stranke u srpskom entitetu cije je kljucno programsko nacelo totalno distanciranje od Slobodana Milosevica i njegovih "socijalista".

I Poplasenove nekada silne "brcanske ladje" nezaustavljivo tonu. Uoci posljednjeg zasjedanja multietnicke skupstine u Brckom, lider radikala je ponovo zatrazio nepokolebljiv stav u vezi sa distriktom, ali se morao suociti sa oporom istinom u vidu zahtjeva bar polovine rukovodstva njegove stranke na opcinskom nivou, da se vrh stranke okani patriotske patetike i iluzija o mogucnosti bitne promjene konacne odluke i da se sa jedne realisticne pozicije pokusa uhvatiti sto bolji prikljucak za pocetak implementacije odluke o distriktu.

Jer, posljednja arbitrazna sesija u Becu je pokazala da "demokratska" vlast nije ispunila nijednu svoju obavezu iz proslogodisnje arbitrazne odluke za Brcko. Milorad Dodik se pokazao kao maher politike mucnih natezanja, prelaznih perioda, odgadjanja vec odgodjenog i sl. Uoci konacne arbitrazne odluke on se do mile volje napobadao kolcica za nova srpska stambena naselja te tako uspio da ublazi nezadovoljstvo srpskih izbjeglica u Brckom. Nakon odluke, ne mareci za vec otrule kolcice, predano se posvetio ublazavanju soka istih onih izbjeglickih masa navodnim svojim angazmanom na izmjeni Owenove odluke. Serija, sto javnih, sto tajnih produzenja rokova za zakljucenje aneksa na konacnu odluku svjedoci da je medjunarodna zajednica i dalje spremna da daje neogranicene kredite premijeru RS-a, podrzavajuci stav Visokog predstavnika o Dodiku kao "karti" na koju u RS-u treba staviti sav ulog. Svojim sve cescim odlascima u Banju Luku Westendorp pokusava skoro ocajnicki popraviti nepopravljivi utisak da ce iza njega u RS-u ostati skoro nista manji haos od onoga kojeg je tamo zatekao.

Vlast bez vlasti
Westendorpov "banjalucki lazni car" za to vrijeme nastavlja da uveseljava (ili rastuzuje) publiku novim nebulozama, kao sto je najnovija najava osnivanja najnovijeg ministarstva za Brcko u Vladi RS-a. Ako se ne mogu izgraditi nova naselja, ako Brcko najposlije i ne ostane ekskluzivno u srpskom entitetu, bit ce tu ministarstvo kao lijek za sve bolesti. Niko od onih koji su upuceni u stanje stvari u Brckom ne vjeruje da Dodik iskreno razmislja o mogucnosti promjene konacne arbitrazne odluke, vec da samo racionalno koristi sadasnje zatisje za izmjenu faktickog stanja koje ce maksimalno zakomplicirati provodjenje same konacne arbitrazne odluke.

Multietnicka vlast, ako je suditi po posljednjoj sjednici opcinske skupstine, sve vise zraci duhom tolerancije i konstruktivne saradnje, ali se to doima deplasiranim u situaciji kada Vlada RS-a ima apsolutnu vlast nad upravnim odborima najvaznijih brcanskih preduzeca, katastrom, dvosmjernim povratkom, pravosudnim, finansijskim i ostalim vitalnim institucijama.

Supervizora Farranda je dugotrajno cekanje implementacije distrikta stavilo u pasivnu poziciju, da tek pokusava ugasiti pozare pomocu naloga, dopuna na dopunu i sl. Za to vrijeme Milorad Dodik Brckim neprikosnoveno vlada. Zahvaljujuci vec pomenutim ingerencijama nad upravnim odborima preduzeca, kroz famozne ugovore o zakupnini i poslovno-tehnickoj saradnji, on na perfidan nacin u Brckom privodi kraju privatizaciju svega sto vrijedi.

Neprovjerene informacije govore da je "Bimeksovo" odmaraliste kod Zadra, koje je prije rata procjenjivano na pet miliona maraka, poslije rata prodato za tricavih 150.000 maraka. To je, medjutim, tek pocetak otvaranja zabrinjavajuceg dosjea "Bimeks". Na osnovu Dodikovog odobrenja i potpisa u okvir jednog takvog ugovora o saradnji, uvukao se u "Bimeks" i citavu brcansku privredu kontroverzni Dragan Cicic, ranije petrinjski a danas beogradski tajkun. On bez ikakvog ustrucavanja okolo prica o prednostima poslovanja u BiH, navodeci primjer da mu izvoz meda iz BiH u Rumuniju donosi za 30 posto vecu zaradu nego izvoz istog proizvoda u istu zemlju, ali iz Srbije. Ispunjavanje svog zivotnog i poslovnog sna gospodin Cicic ocekuje kroz ambicije prema arapskom trzistu, naravno nakon sto se malo dublje ukorijeni na podrucju Brckog.

Karici dolaze
Svakako, nije sporno sto je neko spreman ulagati novac u Brckom, jer ce distriktu trebati mnogo ulaganja i jer je proces privatizacije neizostavan. U konkretnom slucaju zanimljivija je cinjenica da Dragan Cicic u Beogradu slovi kao covjek mocnog JUL-ovog poslovnog lobija, te procjena da on mozda predstavlja tek prethodnicu poslovnih imperija brace Karic i ostalih beogradskih tajkuna. Domisljati su Karici u BiH prepoznali "eldorado" za pranja velikih kolicina sumnjivog novca i odskocnu dasku prema evropskim trzisnim tokovima, sto im satanizirana Srbija zadugo nece moci priustiti.

Istovremeno, bosnjacki predstavnici u brcanskoj multietnickoj vlasti, ma kojoj politickoj opciji pripadali, s puno zuci govore o totalnoj nezainteresiranosti bosnjackog politickog vrha za mogucnost tihog, puzajuceg gubitka Brckog na kraju balade. I rukovodstvo Tuzlanskog kantona, koje, ruku na srce, istrajno pomaze Brcake kroz humanitarnu i redovno punjenje opcinskog budzeta u Brki - nema nikakvih ideja niti ambicija na ovom planu, sto ce vjerovatno uticati na nepovratni gubitak startnih pozicija za ucesce u projektu brcanskog distrikta. Umjesto ocekivane zastite nacionalnog interesa (koju previdjaju i svi arbitrazni papiri), federalna strana nepromisljenom podjelom certifikata i prodajom "Bimeksovih" objekata sirom Federacije i Hrvatske (samo u Lukavcu su poslovni prostori ovog preduzeca procijenjeni na 200.000 DM), daje Dodiku debelo pokrice da neprocjenjiva zajednicka brcanska dobra krcmi po sopstvenom nahodjenju.

I dok Dodik, koristeci Westendorpovu zaljubljenost u njega, sirokogrudo dijeli poslovne autograme srbijanskim biznismenima, i dok se izbjeglice iz sva tri naroda pripremaju na opcu bunu protiv svakog i svih, supervizor Farrand, koji se proteklih godina u dosta teskim uvjetima isticao odvaznim i lucidnim potezima, otisao je u Washington, izgleda, cvrsto rijesen da se ne vraca bez najkonacnije odluke o distriktu, odnosno bez "serifske zvijezde" koju mu je oduzelo visemjesecno medjunarodno spasavanje sve upitnije kapitalne investicije zvane Milorad Dodik.

"Ono sto SDA provodi pod plastom poslovnih ugovora je svojevrsna privredna mostarizacija Brckog. Farrand ostaje usamljen u medjunarodnoj brizi za Brcko i sa svojim nalozima ne moze pogasiti sve pozare koje potpaljuje ova mucna atmosfera iscekivanja proglasenja konacne odluke. Prognani Brcaci vec prijete protestnim okupljanjima, sto sigurno nece rijesiti problem, ali kako, nakon njihovih muka, uvjeriti te ljude da ce im sutnja donijeti nesto bolje. I srpske izbjeglice su u sve vecoj nervozi. Razgovora o dvosmjernom povratku je sve manje, kao i o nekim alternativnim mogucnostima za izvjesnije rjesavanje njihovog stambenog pitanja.

Mi u multietnickoj vlasti nemamo mogucnost ozbiljnijeg multietnickog uticaja na postojece stanje, jer nam je suzeno polje djelovanja. Dodik je na vrijeme, prije uspostave multietnicke vlasti, sva vaznija preduzeca uzeo pod svoju nadleznost. Meni, recimo, ovdje dolaze na stotine pripadnika svih naroda zaleci se na razne stvari, ali im ja i moje kolege mozemo samo posluziti kao rame za plakanje. Nadamo se da ce, nakon Odluke, Farrand moci da pronadje, zajedno sa nama, projekt koji ce svima donijeti dobro, pri cemu mislim na neutraliziranje mnogih negativnih uplitanja iz entitetskih vrhova. Nije, naravno, problem samo u vrhovima. Ima i onih lokalnih propusta, kao sto je prisutnost korupcije i kriminala na cijelom podrucju distrikta, pa i tu ocekujem odgovarajuce mjere."