DANI: Profesore Durakovicu, 1990. godine bili ste protiv organiziranja stranaka na nacionalnoj osnovi. Iako ste proglasavani antidemokratom, ne cini li Vam se nakon devet godina vladavine etnickih stranaka da demokratija ne bi puno izgubila da u BiH stranke nisu organizirane na iskljucivom nacionalnom principu?

DURAKOVIC: Ne znam, sad se prisjecam tog vremena i tih dogadjaja. Ovdje je i vas glavni urednik, koji je, koliko se sjecam, mene u Domu mladih prozivao kao autokratu koji sputava demokratiju u Bosni i Hercegovini. Ja sam na skupstini BiH predlagao da se donese zakon o zabrani politickog organiziranja na striktno nacionalnoj osnovi. Kao oponenti, koliko se sjecam, javili su se Zdravko Grebo, Desimir Medjovic, Momo Sevarika, koji je, kazu, zavrsio kao srpski tobdzija. I ostali su ustali na skupstini i mene proglasili kao boljsevika, komunjaru, covjeka koji sputava demokratiju, pluralizam itd. Ja sam 22. juna '90, mislim da je bio neki prigodni partizanski datum, imao miting u Bugojnu i tad sam rekao - ako u Bosni pobijede nacionalne stranke, bit ce krvi do koljena. I uzimao sam primjere, tada vec aktuelne: Raskovica u Krajini sa balvan-revolucijom, Vuka Draskovica sa druge strane Drine, Kerima Reisa iz Kanade, itd.

DANI: Svojevremeno sam (N.C.) pravio intervju s njim...

DURAKOVIC: ... I ja sam tu, po onoj nacionalnoj uravnilovki, sve njih prozvao. Cijeli rat mi je to odzvanjalo nekako u glavi, jer sutradan toboze komunisticko Oslobodjenje na drugoj strani je masnim slovima stavilo naslov: Komunisti izmisljaju opasnost. Taj mi je naslov odjekivao cijeli rat, jer nije bilo krvi do koljena, vec dozavrat, nazalost. Vjerovatno, dakle, u odgovoru na vase pitanje, da bi bilo stosta drugacije da nije napravljena ta nesretna koalicija. Ja sam to desetine puta govorio. Nacionalne stranke su se samo jednom ujedinile i zbiljski bile saveznici, to je kada su rusili komuniste s vlasti. Ako se sjecate cuvene slike kada Alija Izetbegovic, Radovan Karadzic i Stjepan Kljuic drze zajedno svezane ruke. Ta bi slika bila dobra sada za izbore. Cim su porazili komuniste, vec prva sjednica skupstine BiH postala je farsa, smijurija, jedno mjesto gdje su se izivljavale nacionalne strasti i licitirali razliciti interesi i gdje se na vrlo pregnantan nacin pokazalo da BiH ne moze opstati na njihovim politickim i ideoloskim pozicijama.

DANI: Da je prosao Vas prijedlog da se ne formiraju nacionalne stranke, mislite li da bi bilo rata u BiH?

DURAKOVIC: Prosao je taj prijedlog. Ja sam ipak partijskom masinerijom izgurao to i clan 4. Izbornog zakona je zabranio formiranje nacionalnih stranaka. Onda je neko podnio tuzbu Ustavnom sudu, kojim je predsjedavao vajni nas veleposlanik Kasim Trnka, i Ustavni sud je taj clan 4. Izbornog zakona proglasio neustavnim, dozvolivsi formiranje nacionalnih stranaka. Kasim Trnka je poslije dobio nagradu za taj svoj vajni cin jer je zapravo ponistio zakon o kojem sam govorio.

DANI: Je li objektivno tada bila suzena mogucnost izbora izmedju dva zla? Doduse, izabrano je vece, ali s druge strane nacionalistickih stranaka bio je samo Savez komunista, bez demokratske alternative za koju bi se biraci eventualno mogli odluciti?

DURAKOVIC: Bili su reformisti Ante Markovica, bili su liberali, MBO...

DANI: Govorimo o utjecajnim partijama.

DURAKOVIC: Svejedno. To je sve licitirano i ponudjeno birackom tijelu. Sto se tice moje partije, to vise nije bio Savez komunista, vec SKBiH SDP, dakle, Stranka demokratskih promjena, koja je prihvatila, recimo, reformisticki koncept Ante Markovica, prihvatila politicki pluralizam, pluralizam svojina, prihvatila reformu, zapravo ono sto se danas popularno zove tranzicija, itd. Nije to bio stari Savez komunista. Na kraju krajeva, taj isti Savez komunista je organizirao demokratske izbore, sasvim slobodno i fer ponudio biracima da se izjasne i pretrpio je poraz. Naravno, ja imam najmanje 1.001 dokaz kako su ti izbori lazirani.

DANI: Ponudite neke.

DURAKOVIC: Eto, to je jedan paradoks, mozda povijesni paradoks. Komunisti su stvarali demokraciju i vjerovali su da postoji bar D od demokracije. Mi smo izbornoj centralnoj komisiji uputili 3.000 protesta o ocitim laziranjima izbora, gdje su glasali recimo mrtvi, a zivi nisu, gdje su po grobljima upisivali imena pa su oni glasali, a oni koji su imali pravo glasa nisu bili na izbornim spiskovima. Cak su perjanice Izetbegovicevog staba, mislim da su glavne bile Amila Omersoftic i Seferova Dika, u jednom privatnom razgovoru priznale da su SDP-u kompjutorskim manipulacijama ukrali najmanje 300 hiljada glasova.

DANI: Kako to, vi na vlasti, a desavaju vam se takve kradje? Sumnjamo da bi se danasnjim vladajucim strankama mogle potkrasti greske te vrste?

DURAKOVIC: Bili smo naivni. Mada zvuci paradoksalno, doista smo isli posteno, vjerujuci i sudeci po onim okupljanjima i mitinzima da cemo sigurno pobijediti. I sad mi odzvanjaju hale Bihaca, Banje Luke, Prijedora, Mostara, Tuzle.... gdje se na predizbornim skupovima SDP-a okupljalo u prosjeku 30-40 hiljada ljudi koji su freneticno aplaudirali. Mi smo stvarno bili samouvjereni, vjerujuci da nema sanse da izgubimo. Nismo znali da su se, pod navodima, drugovi jako organizirali i da su se glasovi odredjivali na dzumama i na misama i da je sve bilo pripremljeno, npr. dupli izborni kartoni, a i nane i ostali su bili jako dobro instruirani za koga ce glasati. Da se malo nasalim, jednu staru nanu drhtavih ruku su pitali za koga ce glasati, a ona je kazala - pa glasat cu za SDA i moga Nijaza.

DANI: Te, za Bosnu vazne 1990. godine SDA nije ni u snu razmisljala o koaliciji sa SDP-om. Da li je SDP bio spreman na eventualnu koaliciju sa SDA? Profesor Filipovic je jednom kazao da bi to vjerovatno spasilo Bosnu.

DURAKOVIC: Kod mene su se u ljeto '90. najavili i dosli profesor Filipovic i Adil Zulfikarpasic. Istini za volju, profesor Filipovic je nudio jednu vrstu te koalicije, sto je meni bilo pomalo frapantno. Mozda bi iz pragmatskih politickih razloga i prihvatio tu koaliciju, ali jednostavno, da budem posten, nisam smio. Kako bih ja to opravdao kod svoga clanstva, koje je ipak predominantno bilo boljsevizirano, hajde da kazem, i na drugi nacin nacionalno konotirano, ali i ideoloski profilirano itd. Tesko da bi iko u tom momentu mogao prihvatiti tu vrstu koalicije, makar je i ocijenio, recimo, iz ovog ugla, politicki sasvim pragmatskom i profitabilnom. Ali tada... Shvatite da je to bila partija na vlasti koja se profilirala cetiri i vise decenija i koja, naravno, nije mogla praviti kompromise te vrste. A s druge strane, mene bi jednostavno popio mrak. Mene bi smijenili istog sekunda kada bih pristao na koaliciju te vrste.

DANI: Imamo informaciju da ste Vi tada odbili i ozbiljnu ponudu tadasnjeg vrha JNA, koji vam je garantovao, ako pristanete na saradnju sa njima, izbornu pobjedu. Je li to tacno?

DURAKOVIC: Jednom cu to objaviti, ali sada, u poplavi raznih memoara, ne zelim, jer bi to bilo degutantno. Imam originalne zabiljeske sa tih sesija u Topcideru, Domu garde, u Palaci Federacije itd. Tim sesijama je uglavnom predsjedavao Branko Mamula, penzionirani admiral, ali neprikosnoveni lider i sigurno number one u cijeloj JNA, cak je i Kadijevic bio ispod njega. Ja sam bio na 27 sastanaka u Beogradu, gdje su me uporno ubjedjivali da bi najbolje bilo da se SDP BiH, da kazem ovaj bosanski izraz, prisalameti SK PJ-u. Na jednoj od zadnjih sesija, gdje je bilo ravno 28 aktivnih i umirovljenih generala i admirala, a od civila, tu imam i svjedoke, bili su nas Raif Dizdarevic, Lazo Mojsov i mnogi drugi, ja sam priveden, sto kazu, uza zid, da konacno kazem da li pristajem ili ne. To su me direktno pitali Mamula i Kadijevic. Vadio sam se na, da kazem, neku pikanteriju. Obezbjedjenje je bilo strasno, sve je pecaceno crvenim voskom, sve se prisluskivalo... Ja sam otisao jednostavno u toalet, pratio me je jedan pukovnik, cak i na pisanje. Pozitivno me iznenadio Lazo Mojsov. Kad smo bili nad onim pisoarima, on je meni pokazao gore na svjetlo i sapnuo mi: mali, ne daj se, u pravu si. Ja sam onda usao u salu i rekao da to ne mogu odluciti, morao bih sazvati bar Centralni komitet pa da on odluci o svemu tome, nije ta partija moja privatna prcija itd., na sto je admiral Mamula stao lupati zestoko sakom od sto i rekao da ga niko u zivotu nije razocarao kao Nijaz Durakovic. Oni jesu nudili da mi izvedemo svojevrstan puc uz pomoc JNA i da, ako ja pristanem da SDP udje u SK pokret za Jugoslaviju, oni ce onda smijeniti postojece garniture koje su, voljeli ih - ne voljeli, legalno dobile izbore.

DANI: Onda ste morali kidati iz Beograda?

DURAKOVIC: Da. Cuvena je bila trka kako sam se vracao u Sarajevo. Ivan Brigic je tada bio clan Predsjednistva onog raspadajuceg CK SKJ i imao je sofera koji je dosao sa jednim bijesnim Peugotom. Ja sam mu rekao da ide starim putem prema Loznici i dovede me bar do Vlasenice, a onda cu ja da brisem za Sarajevo. I jedva sam pobjegao.

DANI: Mislite da su Vam o glavi radili?

DURAKOVIC: Normalno. To je bilo biti ili ne biti. Imam sve zabiljeske, znam ko je sve bio prisutan. Moram reci da se i Raif Dizdarevic ponasao doista velicanstveno, patriotski, politicki mudro, itd. Niko nije nasjeo na tu vrstu ponude i svojevrsne provokacije. Bio je vrlo castan i Krstan Malesevic, tada clan Predsjednistva SK BiH SDP, pa Brigic, itd... Bilo je, naravno, i prodanih dusa.

DANI: Prije nekoliko dana, nakon serije dosadnih sjednica Parlamenta, ustalasali ste birokratsku zabokrecinu Federalne skupstine preciznim adresiranjem krivaca za parasistemsko djelovanje u Federaciji BiH. Zasto ste se odlucili za istup koji je u potpunosti odudarao od vec vidjenih i standardnih poslanickih istupa?

DURAKOVIC: Igrom slucaja. U 12 sati tog dana bila je zakazana promocija knjige Srebrenica 1995: Dokumenti i svjedocenja, na kojoj sam bio prvi promotor, a skupstinska sjednica je bila u 11. Profesor Smail Cekic me zamolio da govorim na promociji. Kad sam procitao ta dokumenta i svjedocenja, ja sam se bukvalno najezio, rastuzio se beskrajno. Mozda mi nikad nije bilo teze u zivotu, jer sam procitao neka autenticna svjedocenja koja su potresnija, ne znam, od Dnevnika Ane Frank ili svih svjedocenja iz Auschwitza, Dahaua, Jasenovca, itd. Onda me jos vise rastuzilo da na cetverogodisnjici te planetarne tragedije niko od nasih velikodostojnika nije bio prisutan. Ni Alija Izetbegovic, ni Haris Silajdzic, niko. Od ovih glavnih je, cini mi se, bio Timur Numic. Dakle, eto kako se mi odnosimo prema tome. Ja sam onda u tom govoru ponovio ono sto sam u julu '95. rekao CNN-u, BBC-u, Timesu, bozjoj materi, ne znam vise gdje, a rekao sam da je kojim slucajem u tom tzv. civiliziranom svijetu pobijeno 10 do 12 hiljada zeceva, ili caplji, ili vrabaca, bila bi proglasena ekoloska katastrofa u Evropi, a nasi vajni vlastodrsci nisu se udostojili ni da dodju, ni vojni ni politicki vrh. I posto sam prvi govorio, izasao sam u aulu Doma Armije i na televiziji gledam kako se u Parlamentu cereci SDP, kao da je on krivac za sve paralelne sisteme, za sve nesposobnosti ove vlasti, za sve kriminale i korupcije, cuda i belaje. Izvjestitelj SDP-ove analize parasistemskog djelovanja bio je nas Denis Becirevic, jedan divan decko, pametan i cestit momak, ali odvec svilen momak, koji ne zna ici dzonom. Ja sam bez daha i duse trcao do te skupstine samo da se ne zavrsi ta tacka dnevnog reda, pa da im kazem ono sto im pripada. Jer to je bilo takvo farizejstvo, takva farsa, takvo licemjerstvo kakvo vjerovatno povijest ove krhke i mlade parlamentarne demokracije uopce ne pozna. I onda sam, naravno, rekao to sto sam rekao. Najveci paradoks, ili ako hocete, neka vrsta male satisfakcije, jeste da su poslije svih tih replika i inih prepucavanja uslijedili aplauzi, cak i od strane Koalicije i samog HDZ-a.

DANI: Kako tumacite te aplauze?

DURAKOVIC: Zato sto sam ih direktno prozvao. Na kraju krajeva, govoriti da je mali Becirevic kriv, njega optuziti da ima maniru referata bivseg CK itd., a decko se nije ni rodio kad su se ti referati pisali, smijesno je. Onda sam ja preuzeo krivicu na sebe i rekao da uglavnom u publici prepoznajem sve moje sekretare komiteta, manje-vise, i kad sam rekao da cu face to face reci ko je sta bio i sta je radio, onda su svi pokunjili glavu i onda je diskusija krenula u drugom pravcu.

DANI: S obzirom na uvjerljivo parasistemsko djelovanje u Federaciji BiH, mislite li da je prvenstveno HDZ, naravno povezan sa zagrebackom centralom, trenutno najveca kocnica uspostavljanju jedne normalne drzavne zajednice?

DURAKOVIC: Ja sam neki dan bio u Tuzli. Bila je rasprava oko nacrta pakta za jugoistocnu Evropu. Postavio sam pitanje: ima li BiH sansu da bude jedan od faktora stabilnosti i prosperiteta tog buduceg zamisljenog pakta za jugoistocnu Evropu? Po meni, ima - pod tri uslova. Prvi je da se BiH unutar sebe demokratizira, da vladajuce stranke sidju sa vlasti i da se promijeni citav sistem koji je dejtonski instaliran onakav kakav je. Ali, mozda i vise, da se promijeni rezim, ne licnosti, nego rezim, sami politicki sistem i ideologija u Srbiji, odnosno Jugoslaviji. Dakle, nije bitno samo hoce li pasti Milosevic, nece biti neke srece ako dodje Seselj ili Draskovic, cak i Djindjic, nego je bitno da se promijeni citav jedan mentalni sklop, ideoloski sklop, cijela politika, pa i sam karakter politickog sistema u Jugoslaviji, i, s druge strane, da se isto desi u Hrvatskoj. Opet nije bitno hoce li samo Tudjman pasti nego hoce li pasti i rezim koji je on instalirao, koji je autokratski, na odredjen nacin kvazidiktatorski, koji je to sto je. Nemam vremena da to sire elaboriram, ali uprosceno gledano, buducnost BiH kao faktora stabilnosti na Balkanu i u jugoistocnoj Evropi ja vidim samo pod ta tri uslova. Dakle, da se promijene rezimi, da sidju sa vlasti ove postojece nacionalne ili nacionalisticke stranke u BiH i da u njenom prvom okruzenju, Srbiji i Hrvatskoj, dodje do slicne smjene.

DANI: Zasto SDP kao najveca opoziciona partija ne riskira i izadje sa temeljnim zahtjevom promjene pravno-politickog uredjenja BiH?

DURAKOVIC: Opet se moram ponoviti. Ja sam dao intervju prije par dana Nezavisnim novinama iz Banje Luke i rekao sam da Dayton nije nikakva Biblija, nije to nikakvo sveto slovo koje se ne bi dalo mijenjati. Prvo treba promijeniti izborni sistem. Drugo, svi narodi moraju biti konstitutivni na cijeloj teritoriji BiH.

DANI: Podrazumijeva li to, po definiciji, ukidanje Republike Srpske?

DURAKOVIC: Ne mora biti. Zasto ne bi razmisljali da sutra cijela BiH bude kantonizirana, recimo, po svicarskom modelu, zasto da ne? Niko ne bi izgubio. U Svicarskoj imate 22 kantona i dva polukantona, imate kantone sa njemackom vecinom, imate kantone sa francuskom vecinom, ima jedan mjesoviti talijansko-francuski, itd. I apsolutno su zagarantirana prava na nacionalnu kulturu, jezik, na tradiciju, na ekonomsku ravnopravnost... U svakom kantonu su skolstvo, prosvjeta, policija i citav taj drzavni sustav uredjeni na poseban nacin. To nikome ne smeta. Ali, po cemu znamo Svicarsku? Znamo je, prije svega, po jakom franku. Svicarci imaju zajednicki sistem odbrane, zajednicki sistem spoljnih poslova i zajednicki carinski sistem. Sve ostalo je kantonalno. Sto bi to sutra nekome smetalo, to nije nikakva unitarizacija. Zasto sutra Republika Srpska ne bi bila kantonizirana na banjalucki kanton, bijeljinski, posavsko-semberski itd? Zasto ne bismo objedinili ono sto je svugdje u svijetu objedinjeno, zasto ne bi bio objedinjen saobracajni sistem, zasto ne bi bio jedinstven energetski i PTT sistem...? Ima tu hiljadu zasto. Na kraju krajeva, zasto Dayton ne bi bio revidiran u tom pogledu, u krajnjem, zasto se ne bi doslovno primijenio, prvenstveno Aneks sedam, dakle povratak na svoje, koji je krucijalna tacka Mirovnog sporazuma? Ali, sada je to fantazija. Zamislite da se sad Zvornicani vrate u Zvornik, Focaci u Focu, Vlasenicani u Vlasenicu itd.

DANI: Ali, nije samo vlast Republike Srpske kocnica povratku, SDA je daleko od proklamirane strategije povratka?

DURAKOVIC: Naravno da nije ni SDA-u puno stalo da se to bas doslovno realizira. Ne znam koje su oni tajne dogovore pravili. Ocito je da se ne trude. Kad ste culi da je neko pomenuo Zvornik, Vlasenicu, Bratunac, Gacko, Nevesinje itd. Kad ste culi? O tome nema rijeci, to je, izgleda, unaprijed otpisano. Uzmite Stolac. Kazu, ljudi se vracaju. Vracaju se tamo u neka razrusena sela oko Stoca gdje se ni poskok ne osjeca ugodno, koja nemaju ni struje, ni vode, ni obradive povrsine, i onda se Ganic hvali kako je vratio ljude.

DANI: Nedavno smo saznali da je prilikom posjete HDZ-a BiH SDP-u Hrvatske od Racana trazena podrska da se formira SDP Herceg-Bosne? Sta mislite, ima li medju Vasim ideoloskim kolegama u Hrvatskoj afiniteta za ovu podmuklu ideju?

DURAKOVIC: Ne znam. Malo me je nedavno u Tuzli pokolebao Ivan Zvonimir Cicak replicirajuci na moje izlaganje. Reagirao je otprilike s tim da sam ja naivan sto vjerujem hrvatskoj oporbi kako je ona bitno drugacija od politike Franje Tudjmana u odnosu prema BiH. On ima tezu da se oni puno ne razlikuju. Ja, naravno, ne mogu prosudjivati, ne znam, nisam meritoran da to procijenim, ali ima razlicitih kalkulacija, pa i izjava, recimo Budise u nekoliko navrata, pa ni Racan mi bas nije bio jasan u nekim svojim izjavama. Volio bih da ne vjerujem u to. Dakle, sumnja postoji, ali ne znam, bila bi katastrofa ukoliko bi ta oporbena sestorka podrzavala taj koncept o kome vi govorite. Ja se intimno nadam da to nije istina i da bi to bilo i po njih katastrofalno. Na kraju krajeva, notorna je istina da je HDZ BiH najvise stete napravio hrvatskom narodu u BiH, jer tog hrvatskog naroda nema bas puno. Da je prodao cijelu Posavinu, cijelu Krajinu, dobar dio centralne Bosne itd., i da je zarad odredjenih ratnih profitera, mafijasa i ostale bulumente koja se naziva svehrvatskom i svespasiteljskom, zapravo prodao hrvatske nacionalne interese. U to sam ubijedjen, to se, na kraju krajeva, dâ statisticki dokazati.

DANI: Kako tumacite ovu, barem deklarativnu promjenu Ante Jelavica kad je u pitanju odnos prema BiH?

DURAKOVIC: Ne bih to komentirao.

DANI: Kad cete u Stocu formirati opcinski odbor SDP-a?

DURAKOVIC: On je formiran odavno. Imamo registriranih, ne smijem im imena objaviti, ali imamo 112 clanova. Ono sto je vazno napomenuti u ovo suludo vrijeme, nisu samo Bosnjaci vec ima Hrvata i Srba, ali oni djeluju, bukvalno, u ilegali.

DANI: Zasto je tako tesko cetiri godine nakon zavrsetka rata u podrucjima Herceg-Bosne da se instalira drugacije politicko misljenje?

DURAKOVIC: Prvo, Stolac. On povlaci neke strateske hrvatske interese. Jedini put koji vodi ka moru kroz cijelu suverenu teritoriju BiH jeste od Stoca, preko Poplata, do Neuma. Ne morate ulaziti u Republiku Hrvatsku. Dakle, to je najjuznija strateska tacka. Zato je Tudjman rekao da je Stolac strateski interes, pa su ga proglasili stolnim hrvatskim gradom, iako je, po popisu stanovnistva '91. godine, bilo svega 600 i nesto Hrvata. Bilo je mnogo vise Srba i predominantno Bosnjaka. I onda su namjerno dovodjeni ljudi iz Kaknja, iz Kraljeve Sutjeske, iz Varesa, uglavnom iz centralne Bosne, u muslimanske kuce u Stolac i tamo naseljavani, bez mogucnosti da cak i na svoj privatni posjed dodjete, a kamoli da ga vratite. To je, dakle, jedna strategija velikohrvatskog nacionalizma koji Stolac hoce da uzme kao glavnu stratesku tacku i da Bosnu odbije od mora, odnosno od Neuma.

DANI: Cini se da SDA to ne smatra velikim problemom.

DURAKOVIC: Ne znam sta bih vise uopce mislio. Ovo je svekolika rasprodaja koja traje vec deceniju. Ciji su dogovori, kako, na koji nacin, ja stvarno ne znam. Ali znam, kad konkretno pitate o Stocu, zasto se stvar ne istjera nacistac. To je prostor Federacije BiH. Zasto moja sestra koja ima dole porodicnu kucu, jedan kroz jedan po gruntu, ne moze dolaziti tamo jer ce je neko ubiti. Je li to ta Federacija, taj ideal za koji se borimo? Zasto ja ne mogu otici u svoju rodnu kucu? Mogu, ali pod oruzanom pratnjom. To je maltene kao vrsta poluratnog stanja, a to je sve sto odredjeni krugovi, prije svega iz HDZ-a BiH, nisu odustali od koncepta velike Hrvatske i prisajedinjenja dijela Bosne ka matici Hrvatskoj. Oni ne shvataju da to nece nikad biti, u krajnjemu nece to dati medjunarodna zajednica. Mene vise iritira to sto oficijelna vlast, olicena u vidu Koalicije, odnosno SDA, uopce ta pitanja ne problematizira na pravi nacin i stavi ih kao prve na dnevni red.

DANI: Da li je to mozda i zbog toga sto je koncept SDA i Alije Izetbegovica vise kulturolosko-ideoloski nego teritorijalno-drzavni?

DURAKOVIC: Imaju oni osjecaj za teritoriju kad se radi o nekim drugim podrucjima. Posto je Izetbegovic rodjen gore na Savi i ne zna gdje je Hercegovina, niti je emocionalno osjeca, on je se unaprijed odrekao. To pokazuju cijela ratna zbivanja. U Nevesinju je izvrsen najveci pokolj. U Trebinju je bilo 20 i nesto posto Bosnjaka, Stocu 70 i nesto posto, u Capljini takodjer veliki broj, pa u Pocitelju, itd. Ali, niko nikada nije ni pitao za taj kraj, unaprijed su ga otpisali, sudeci bar po pomoci u logistici, oruzju, municiji. Ja bar imam razloga da cvrsto sumnjam. Ne boriti se za Stolac kao strateski pravac i jedini put kroz cijelu BiH da, ne ulazeci u Hrvatsku, dodjete na more, meni je suludo. Zato se Hrvati za njega bore.

DANI: Kazali ste kako je ovo sad najbolje vrijeme da SDP srusi SDA koaliciju. Ja nisam ubijedjen da ce SDA tako brzo izgubiti izbore, jer u mnogim nasim selima ljudi su culi jedino za Aliju Izetbegovica, mozda znaju da postoji i neki Haris, a bit ce da se pomalo i Vas sjecaju. Mislite li da se sa tom nepostojecom javnosti moze srusiti religijsko-nacionalni koncept SDA?

DURAKOVIC: Moguce da su vasa zapazanja tacna. Ima razlog i za i protiv. Za je taj sto ce opet SDA ici na tezu "u svojoj vjeri na svojoj zemlji". Ako si Bosnjak pravi, onda moras biti za SDA; ako si vjernik pravi, onda moras za SDA, ako si nacionalno osvijesten, onda opet moras za SDA. Oni su vrlo suptilno probrali tri-cetiri stvari. To je onaj nacisticki pristup: jedna drzava, jedna nacija, jedna vjera, jedan narod, jedan vodja. Neosporno je da Izetbegovic ima jednu karizmu vodje toga naroda, samo sad imaju mali hendikep, jer mediji su se dijelom ipak osamostalili i SDA vise nema monopol. A televizija je u ovim nasim uslovima najmocniji medij. Mnoge nase nane misle sto je na televiziji receno da je to kur'anska objava. Vise nece ici kao sto je islo. Bitka ce biti neizvjesna.

DANI: Moze li SDP parirati?

DURAKOVIC: Mislim i da mi u SDP-u trenutno nismo na visini izazova. Ne bavimo se onim egzistencijalnim, krucijalnim problemima, ne koristimo priliku. Nije nikad bilo vise prilike da doista bez insinuacija, bez podvala i bilo cega drugoga kritikujemo tu vlast koja je korupcionaska, ogrezla u kriminalu do kraja, koja je mafijaska, neorganizirana, mamutska, primitivna, koja ne zna sta hoce.

DANI: Jeste li sigurni da ne zna sta hoce?

DURAKOVIC: Hoce samo da zadrzi vlast.

DANI: Kako tumacite apsolutnu sutnju javnosti, opozicije (izuzev SDP-a na Federalnom parlamentu), drzavnih organa, policije, tuzilastva, pravosudja... na dosje Dana o Promdei banci a koji je u potpunosti bio potkrijepljen faktima?

DURAKOVIC: Odgovor je jednostavan: ovdje nema ni P od pravne drzave. Vi mozete objaviti stravican materijal i nece biti reakcije. Uopce nema pravne drzave. A pravna drzava podrazumijeva neovisno sudstvo prije svega. Da tuzilac ne racuna, ako bi podizao optuznicu protiv gospodina X, da ce sutra zavrsiti u kanalu. I da sudija, kad sudi, ne racuna hoce li presuditi u korist ovog ili onog, jer su mu vec priprijetili - imas dijete u obdanistu, imas majku, ovo-ono - i onda sudi u korist kriminalaca. Dakle, treba napraviti neovisno sudstvo, neovisno tuzilastvo, instalirati pravnu drzavu. Mi smo konacno na Parlamentu bar povecali plate sudijama i tuziocima ne bi li ih bar malo ucinili neovisnijim od onoga sto se zove mito i korupcija. Nije to dovoljno. Vladajuce stranke namjerno odrzavaju taj sistem, one njime vladaju i njime manipulisu.

DANI: Kako tumacite Izetbegovicev prijedlog o strancu kao federalnom tuzitelju?

DURAKOVIC: Smijesno. Imamo mi i ovdje sposobnih ljudi. Nije problem u samoj licnosti. Problem je u sistemu. Izetbegovic dobro zna da je uz odluku SDA imenovan i sudija i tuzilac i ja imam najmanje 1.000 dokumenata koji ce to dokazati. Dakle, to je politicka, partijska podobnost, gora nego sto je bila za vrijeme komunista. U Konjicu jedna zena koja je polozila pravosudni ispit nije izabrana za sudiju uz obrazlozenje SDA da ne moze biti izabrana jer nije clanica stranke! Imam taj faksimil, pokazat cu vam, mozete ga objaviti, a izabran je covjek koji nema pravosudni ispit. To je masovna pojava. To je partijski kontrolirano, opstruirano, subordinirano sudstvo. Ovdje nema drzave. To je drzava pojedinaca i privatnih uzurpatora.

DANI: Zajedno sa ovim dokumentom o transakciji novca postavili smo i sedam pitanja Aliji Izetbegovicu vezano za utroske donacija...

DURAKOVIC: I ja sam se kladio da vam nece odgovoriti ni na jedno, jer sto bi on odgovarao? I kome? Koja javnost? To su mali novinarcici, kriminalci, ovakvi-onakvi, nepodobni i ostalo, sto ce odgovarati? Nema, dakle, odgovornost spram javnog djela, javne rijeci. Nema bojazni od drzave. Ako nema pravne drzave, on nema obavezu, sto bi vam odgovarao? Pas laje, a karavani prolaze.

DANI: Jedno od pitanja Aliji Izetbegovicu vezano je i za ratni period u kojem ste i Vi bili clan Predsjednistva BiH. Koliko ste kao clan Predsjednistva posjedovali informacija o trosenju novca i jeste li imali utjecaja na njegovo rasporedjivanje?

DURAKOVIC: I u saopcenju koje je objavljeno u ratu rekao sam da smo bili ikebana. Nas niko nista ozbiljno nije informirao, oko vojnih, politickih, a posebno financijskih stvari. Apsolutno odgovorno tvrdim, niko od nas nikada nije dobio jednu pravu, valjanu informaciju. Ja sam stvarno mislio da treba spasavati drzavu BiH i, s obzirom da je krenuo trend napustanja Predsjednistva od strane SDS-ovih i HDZ-ovih predstavnika, sto je vodilo ka jednonacionalnom i jednopartijskom tijelu, opozicija se prihvatila te nezahvalne uloge da udje u to Predsjednistvo kako bi odrzala dignitet BiH, njen multinacionalni i pluralisticki politicki karakter, sto smo i ucinili jer su u Predsjednistvu bili predstavnici razlicitih stranaka i razlicitih naroda. Ja sam uslovio svoj ulazak u Predsjednistvo povratkom Ive Komsica i Stjepana Kljuica. Bili su tu vec Mirko Pejanovic i Tatjana Ljuic-Mijatovic. Mi smo, dakle, htjeli i mislim da smo uspjeli odigrati tu vaznu ulogu odrzavanja digniteta BiH bar prema medjunarodnoj zajednici. Ako ista ima pozitivno, makar mi bili ikebana, makar bili, kako je neko rekao, Alijini poslusnici, onda je to ta cinjenica.

DANI: Moglo bi se reci ovako: zeljeli ste servisirati drzavu, a ispalo je da istovremeno servisirate i SDA.

DURAKOVIC: Moze se reci i tako.