DANI: Sve je pocelo negdje 1980. u Zaboravu, prostoriji u sarajevskom naselju Bjelave, gdje je generacija rodjena pocetkom sezdesetih zeljela napraviti band.

KURTOVICH: To je bila jedna vrlo nehigijenska prostorija, oko koje je bilo dosta susjeda koji su se zalili na buku, pa smo imali radne akcije kradje stiropora sa raznih gradilista jer je tada u toku bila gradnja objekata za Olimpijadu. Krali smo stiropor i skupljali smo kartone od jaja za zvucnu izolaciju. Donosio je ko je sta imao. Kauc je vrlo brzo bio poderan zbog mnogobrojnih upotreba, a iznad njega je bila jedna hasisarska slika na kojoj neka djevojka tezi prema suncu. Zenit Djozic je na pocetku svirao na kutijama za pekmez pa smo ga zezali da ima komplet bubnjeva Hepok. Sula (Sejo Sexon) je imao Grunding radio i do dan-danas nije uspio da postigne ton kao sto je imao na tom Grundingu od tri vata. Karajlici, Nele i Drale, nabavili su jedne Vermona istocnonjemacke orgulje. Ovu priliku koristim da se zahvalim susjedima, posebno gospodinu Andjelku Krajini, koji je bio sofer i cesto je premoren dolazio sa tura. Zahvaljujuci i njegovom razumijevanju, uspjeli smo da dostignemo ovaj zavidan nivo svirke, da niko ne ispadne iz ritma po tri pjesme.

DANI: Rock and roll publika se tada, uglavnom, dijelila na dvije grupe ljudi: one sto vise vole Beatlese i one kojima su blizi Stonesi. Medju rajom u Sarajevu ta je podjela bila na fanove Pusenja ili Elvisa. Kakav je uzajamni odnos tih dvaju bandova?

KURTOVICH: Elvis J. Kurtovich je valjda jedina grupa koja nije slala svoje demo snimke disko-kucama i molila ih da snima ploce. Mi smo se furali da smo zvijezde kad jos nismo imali ni jednog snimka. Izlazili smo u zavjesi od dima od zapaljenih ping-pong loptica, a kad ne bi bilo toga, izlazili smo obuceni kao prava heavy metal grupa. Puno smo se folirali kad smo dobili prvi ugovor. Zabranjeno pusenje ga jos nije imalo, pa su se oni, kad su postali popularniji, osvecivali. Treba napomenuti da smo mi ista raja, da je Sejo Sexon napisao dosta pjesama za Elvisa, da je bio u prvoj postavi Elvisa, i cak je bio prvi Elvis J. Kurtovich. Nele Karajlic je pjevao u prvoj postavi Elvisa. Te dvije raje su se razdvojile zato sto je bilo previse pjesama i previse ljudi za jedan band, a rivalitet je uvijek postojao. Kad se Hare, nas bubnjar, pozalio kako mi stalno sviramo iste pjesme na probama, onda mu je pokojni Zijo, nas gitarista, rekao: "Ako ti ne valja, idi kod Pusenja, oni na svakoj probi sviraju novu pjesmu." I jedni i drugi, za razliku od ostalih grupa u to vrijeme koje su pjevale o otudjenju - ja sam nesretan, drogiram se, tata i mama mi ne daju pare za drogu, niko me ne razumije - pjevali smo o otudjenju novcanika i o svemu drugom sto nas okruzuje. U pocetku su nam predvidjali propast kad izadjemo iz Sarajeva, posto je vec nakon par mjeseci i puno koncerata po Sarajevu bilo vrijeme da se krene u Beograd i Zagreb. Medjutim, ljudi su prihvatili sve uz pomoc Rjecnika manje poznatih rijeci i izraza i uz pomoc simultanog prevodjenja.

DANI: Poetika Novog primitivizma je Sarajevu donijela tu dobru stvar da je u to vrijeme nastalo nekoliko dobrih bandova i cesto se sviralo. S druge strane se dogodilo to da su u susjednim velikim gradovima, Beogradu i Zagrebu, iz Sarajeva htjeli slusati samo viceve. Tjerali su nas, kad bismo se vidjali na moru, da pricamo kao likovi iz Top-liste, i to nas je nerviralo.

KURTOVICH: Kad sam ja bio mali, bio sam veoma zahvalan onoj generaciji ispred mene, recimo, Bijelom dugmetu. Oni su razvaljivali Beogradjanke i Zagrepcanke i imidz Bosanaca podigli na jedan visoki nivo. Bili su momci duge kose koji nose one kratke bundice, i Beogradjanke i Zagrepcanke lude za njima. Znaci, nama je bilo malo lakse. U medjuvremenu je sve to palo u zaborav. Mislim da bi svi vi mladji trebali da budete zahvalni nama novim primitivcima, jer u to doba dovoljno je bilo da kazes da si iz Sarajeva i da pitas koku "jesi li puterica?" pa da se ona pocne smijati, mada ne zna sta znaci puterica, ali zna da je nesto sega. Kasnije su ozbiljni pjevaci kao sto je Zijo Valentino dolazili na intervjue ili na koncerte i zamjerali nam, zalili se da sto god progovore, svi se smiju okolo. Ljudi su mislili da je to kako mi govorimo humor.

DANI: Kako ti sebe dozivljavas? Kao pjesnika, zabavljaca, saljivdziju, pjevaca...?

KURTOVICH: Ja nisam bitan. Ja sam davno sebe prestao da dozivljavam. Kao i svaki pjevac, gledam kako me drugi dozivljavaju. Setam gradom i vidim da roditelji gurkaju djecu i pokazuju prstom na mene, a inace govore da je nepristojno pokazivati prstom i govore: eno ti onog pjevaca. Dokaz sam da glazbeno nepismen covjek moze da napise hit. A pod starost bih zelio da postanem guitar hero i dubliram ostarjelog Eddiea Van Halena u opasnim scenama kad leti preko bine u najlonu i solira. Ja malo licim na njega, isto kao sto Van Alen Islamovic lici na Davida Lee Rotha. Vidim da se i on u spotovima bavi planinarstvom, mislim da bi mogao naci posao da dublira Rotha u opasnim scenama.

DANI: Valja pozuriti, jer Van Halen stari, vec je skoro za penziju. Kad smo kod penzije, koliko ti imas radnog staza?

KURTOVICH: Nula. Imam devet godina na birou.

DANI: Valjda neces morati pod stare dane…

KURTOVICH: … prodavati svoje kasete po stolovima. Sto kaze jedna moja prijateljica, gledala je jednog renomiranog pjevaca kojeg je kao mala postovala kako nastupa u jednom restoranu. Bilo joj je malo tuzno, medjutim, vrhunac tuge je bio kada je taj stari covjek, koji je blizi sezdesetim nego pedesetim godinama, krenuo po stolovima da prodaje svoj CD.

DANI: Bregovic kaze da se vise nikada nece baviti rock zn' rollom jer nece ponovo da oblaci pelene.

KURTOVICH: Da, citao sam. Sjedim neki dan u porodicnoj atmosferi i gledamo teve, kad ce meni moja majka: "Joj, vidi ovog Davorina Popovica, on je star covjek, a pjeva. Neces, valjda, i ti ovako?" Malo je ostalo te prave rokerske raje kao sto smo Pimpek, Zelimir Altarac Cicak i ja. Mi svaki nas koncert zavrsavamo salom, kao prijedlog nove himne koju je potpisao Westendorp, koja nije ni ganga, ni sevdalinka, ni cirilica i zadovoljava sve kriterije. Mi odsviramo njegovu pjesmu Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac, koja je sve ono sto je on, i sto mu je kao dosadio rockzn'roll. Nije maznuta ni od koga i ima super tekst i objasnjava sustinu bosanskog covjeka, i pjesma koju koliko god da sviramo, osjecamo da nam nije dosadila i publika je obozava. Ja mislim da je to dio njegove zelje da postane ozbiljan umjetnik. Rockzn'roll mozes svirati samo sa drugovima i prijateljima iz djetinjstva, a sad bi glupo bilo napraviti neki megaband, recimo Bregovic, Page and Plant. Bilo bi glupo, jer bi tu bila dva Pagea na sceni. A bio sam na njegovom koncertu u Ljubljani. Meni je najsimpaticnije bilo kada je tom velikom orkestru, ono kultura, sve super napucano, neko iz publike, nakon sto se pola sata izdosadjivao, viknuo na cistom bosanskom jeziku: "Brega, ba, sviraj Bosanca", na sta se i veliki majstor isto nasmijao, ali, nazalost, nije odsvirao pjesmu.

DANI: A je li glupo praviti Top-listu nadrealista s nekim nekadasnjim prijateljima koji rade neke druge stvari. Pozivi za novu seriju poslani su i Dr. Neletu i Branku Djuricu Djuri. Mozes li to prokomentarisati glede sadasnje Neletove pozicije?

KURTOVICH: To su glasine oko Zenita. On je trenutno vodja Top-liste nadrealista i on je sacuvao to ime od zaborava. Nemam neki komentar, ali ni intimnu zelju da radim s Neletom, zato sto imamo boljeg pjevaca od njega. Njegov glas mi nije nesto, radije bih radio sa nekim kvalitetnijim. Kao autor, takodjer, nisam zadovoljan njegovim autorskim radovima. Licno nemam zelju da sa njim profesionalno radim. Mislim da je usao u neku ozbiljnu fazu, ne bih volio da radim sa tako jednim ozbiljnim umjetnikom. Volio bih da je ostao budala kao sto je bio kad je bio mali. Zelim da radim samo sa budalama, ne sa ozbiljnim umjetnicima.

DANI: Nedavno si u Gloriji odgovarao na pitanja tipa "koji je Vas omiljeni sladoled" i "spavate li u vesu ili u pidzami". Pokusaj se i za Dane malo uzivjeti u tu ulogu i reci svoje zelje.

KURTOVICH: To mi je veliki plus, jer u tim novinama ne moze izaci onaj ko tuce svoju zenu. Dozvoljeno mi je bilo da razmislim o svakom pitanju pet minuta zato sto je novinarka zurila kuci da napravi rucak i vikala "hajde, pozuri", tako da nisam sebi pitanja dobro definisao. Ja sam autor i planiram jos tri albuma do penzije, a onda malo u New York da ganjam one mjestanke. U nastavku karijere, nadam se da cu moci vise posla raditi iz Sarajeva, jer zadnjih par godina sam, sto kaze nas svijet, sa stanom u Sarajevu, a sa poslom u Zagrebu, pa sam prinudjen da vozarim pod stare dane. Uvijek sam se smijao onim jadnim studentima koji dolaze iz Kaknja, ali, eto, sve se vrati. Sad sam i ja prisiljen da vozarim na posao, i to bih volio da se ukine, da komunikacije budu brze. Volio bih da publika konacno prestane pitati za Neleta i da prihvati naseg izuzetnog mladog pjevaca, Italijana porijeklom iz Bosne, gospodina Bosancerosa Ramacotija. Volio bih da prestane rat u svijetu i da ne bude siromasnih, i da se ja licno obogatim. Posto sam ja skroman covjek, vidim da je to previse, dovoljno bi bilo i ovo zadnje. A volio bih Monici Lewinsky pruziti sansu kad bi pozeljela da svira u Zabranjenom pusenju. Dobila bi mikrofon da pokaze sta zna i to od svih clanova, svako bi joj dao svoj mikrofon i ukljucio da sama pokaze zna li da pjeva. Slusam sve sto vole mladi i ponekad odem i na techno party. Bio sam na techno partyju u Tucepima, ali zaspao sam u autu drugu polovinu. Moram priznati da sam jednom prije cetiri godine progutao cetvrtinu ecstasyja i da me jos drzi. Volio bih da nam koncert na "Stageu" devetog i desetog, gdje sviramo sa grupom Skroz, uspije, i volio bih da u Sarajevu nastane jos jedna velika disko--kuca koja bi podrzala obilje dobrih autora.

DANI: Kako kaze pjesma: Pos'o, kuca, birtija? Agent tajne sile je druga zajednicka ploca Zabranjenog pusenja i Elvisa. Jesi li sretan?

KURTOVICH: Ne razmisljam o tome. Treba jednostavno sjesti i vidjeti koliko imamo pjesama. Ako imamo 50 dobrih pjesama, onda je O.K. da se razdvojimo. A ako imamo, kao sto inace imamo, ja dvije dobre, Sula dvije, a ostalih sest ukrademo i jedva sakupimo album, znaci, mnogo mi je bolje da publika osjeca jedno bogatstvo tema, motiva na albumu nego da sad ja isfuram svoje ime. Imam puno godina, a nisam se puno izivio. S obzirom da sam jednu godinu bio u JNA, bilo je tri i po godine rata, osam godina studiranja gradjevine i petnaest godina rada i sviranja sa ovim budalama koje mi krv piju, nisam se puno nazivio. Kad god mi je tesko, kad god nemam para, kad god sam jadan, onda se sjetim i vicem "ovo je super, bio sam ja i jos jadniji". Sjetis se kako ti je bilo u ratu i odmah ti je lakse. Jedino sto jos mogu da kazem je definicija rata iz prirucnika za odbranu i zastitu: "Rat je ona vrsta masovne pojave koja nastaje kad se neki konflikt ne moze rijesiti mirnim putem. Ratovi se dijele na pravedne i nepravedne." Volio bih vidjeti taj pravedni. Zaboravio sam to pitati profesora: koji je rat pravedan?