Sarajevu se ovih dana (juni 1999. godine) pod izdavackim okriljem Kantona Sarajevo pojavila brosura Ljudska prava i osnovne slobode u sklopu svrsishodno, ali i pretenciozno naslovljenog projekta Promocija i edukacija. Koncept i izbor kontributora u ovom edukativnom prirucniku o ljudskim pravima solidno je osmislila Vildana Kustura, kantonalni ministar bez portfelja. Stampanjem ove brosure namjera je odgovornih, odnosno vladajucih, da se kroz seminare koji ce se organizirati, svi nosioci funkcija, kako zakonodavne, tako i izvrsne i sudske vlasti u Kantonu, ukljucujuci i grad Sarajevo i opcine, blize upoznaju sa medjunarodnim standardima o ljudskim pravima i slobodama.

U uvodnim biljeskama izdavaca ukazano je na "poseban znacaj Evropske konvencije za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sa dodatnim protokolima, koja se prema Ustavu BiH direktno primjenjuje i ima prioritet nad svakim drugim zakonom u Bosni i Hercegovini. Zelja izdavaca (Kantona Sarajevo) je bila da na ovaj nacin tekst Konvencije ucini dostupnim svakom nosiocu vlasti u Kantonu Sarajevo, te da sluzi kao podsjetnik za izvrsavanje ove ustavne obaveze." Ali...

Prvog novembra 1998. godine na snagu je stupio 1. Protokol uz Evropsku konvenciju kojim su, izmedju ostalog, izmijenjeni i dopunjeni protokoli 4, 6 i 7, dok je ukinut protokol broj 9. Od 66 clanova Evropske konvencije, njeni clanovi od 19. do 56. ovim su protokolom u potpunosti izmijenjeni.

Na kraju svog edukativnog poduhvata Kanton je odstampao oficijelni tekst Evropske konvencije sa pratecim protokolima, u kojem uopce nisu uvazene ove izmjene?! Tragikomicno je da pet godina nakon potpisivanja Vasingtonskih sporazuma i u cetvrtoj godini nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, odgovorni u Kantonu Sarajevo nisu u stanju spoznati autenticni tekst dejtonskog Ustava BiH i tekst Ustava Federacije BiH. Barem za edukativnu svrhu. Kada nam je vec Vijece Evrope cilj.

Sloboda stampe na Zapadu je jako zanimljiva stvar. Skopski dopisnik prestiznog australskog dnevnika Sydney Morning Herald Simon Mann bez dlake na jeziku je skicirao portret Sir Michaela Jacksona, glavnokomandujuceg KFOR-a. Mannov clanak je naslovljen "Zestoki cuger vodi glavnu rijec" i 55-godisnjeg veterana britanskih padobranaca opisuje kao sklonog dugim pijankama, pusenju jakih cigara i covjeka zastrasujuce zestoke naravi. Po navedenom svjedocenju general-pukovnika Sir Rodericka Cordy-Simpsona: "Ako to prilike zahtijevaju, u stanju je piti s bilo kim dok svi osim njega ne padnu pod sto."

Australijanac zapaza i generalov gegavi hod, a kaze i da Jacksona podredjeni odmila zovu Dart Vader ili Princ tame, po potrebi. General je inace jedan od najzescih vojnika britanske vojske, i proveo je tri godine na zimskoj obuci u Norveskoj, u arktickom pojasu. Govori tecno ruski, a clan je i Mense, svjetskog udruzenja natprosjecno inteligentnih. Nakon sve ove price, bilo bi zanimljivo vidjeti iduci susret prozvanog generala i doticnog novinara.

Odmah po pocetku NATO-udara na SRJ, mladi beogradski novinar T.Dj. je, malo zbog bombi, a puno vise zbog naglog interesovanja vojne policije Vojske Jugoslavije za njegovim ratnickim sposobnostima, napustio rodni grad. Nakon izbjeglistva u jednom selu neucrtanom u vojne karte, ovaj se Dorcolac vratio kuci. I napisao:

"Dakle, stigoh u Beograd posle dvoipomesecnog teskog rata u kome smo, kako ovde kazu, porazili jaceg i brojnijeg agresora te smo sacuvali teritorijalni integritet i suverenitet zemlje. Borbe su bile toliko teske da sam u jednom trenutku presao sto (brojem 100) kilograma, a najvece probleme su mi zadavale domace kobasice jer su jako teske pa covek mora vise puta da obidje toalet posto ih pojede. Inace, selo u kome sam proveo prethodni ne-bas-kratak period ima cudan obicaj da se svi svima javljaju, u smislu da koga god da vidis, znao ga ili ne, klimnes glavom i kazes: 'Dobar dan'. Tako sam se jutros umalo zajebo kada sam izasao na ulicu, video prvog prolaznika i po inerciji krenuo da mu se javim. Na srecu, stao sam na vreme. Ovde je ludnica, moj radio vise ne postoji, u stvari postoji bedni surogat koji predvode mladi julovci i koji blati sve sto je B92 znacio u prethodnim godinama. Srbija je inace neverovatna zemlja: ovde se sada slavi pobeda!? Mo's misliti, povlace se ljudi i slave pobedu. Na RTS-u snimaju generala koji mase tenkistima (ovi begaju sa Kosova, sve se prasi), a onda on dâ izjavu kako je agresor porazen u svetlu stare srpske borbene tradicije. U Beogradu stvari izgledaju cudno. Osim Ulice kneza Milosa u kojoj je bio Generalstab, Vlada i MUP-ovi, nista nije sruseno. Inace, ulicu sada zovu Garavo sokace.

Putovao sam kod mojih autobusom. Tu sam i cuo vesti B92, pustio majstor da informise putnike. Atmosfera u sredstvima javnog prevoza je cudna jer svi cute i tupo gledaju pred sebe. Valjda su ljudi svesni sta znaci pobeda. Bilo kako bilo, naredna zima ce biti vrlo zajebana jer agresori nece da nam daju pare za obnovu zemlje dok nam je voljeni predsednik na vlasti, a bojim se da je nedostatak muda za akciju svrgavanja u ovoj zemlji hronican. Ja ozbiljno nameravam da se bacim u emigraciju, samo moram da smislim dovoljno dobar razlog da dobijem americku vizu (ona mi je nekako najdraza). Ima da radim na benzinskoj pumpi (na primer) i aktivno se borim za zabranu lova na lisice u Velikoj Britaniji. Toliko daleko cu ici u svojim razmisljanjima o politici."

Da je rat u SR Jugoslaviji zavrsen, culo se i u Sarajevu, i to na konferenciji za stampu Odbora za implementaciju Nezavisne komisije za medije (IMC). Naime, dva dana prije nego sto je Javier Solana objavio da je sa bombardovanjem SRJ definitivno gotovo, IMC je kaznio Srpsku radio-televiziju novcanom kaznom od 2.000 maraka. Obrazlozenje: jer je u izvjestajima o NATO kampanji u SR Jugoslaviji emitirala "neizbalansirane i neistinite informacije i vrsila cenzuru, cime je prekrsila Kodeks IMC-a o uredjivanju RTV programa". Kako god se okrene, odluka je dosla prekasno: rat je zavrsen i SRT-u nije pruzena prilika da se popravi. Dvije hiljade maraka kazne SRT-u nisu mnogo rastuzile njenog direktora Andjelka Kozomaru, koji se nece uhvatiti za dzep i kaznu platiti, vec ce sve to zavrsiti iz RTV-kase. I, svi su zadovoljni: Kozomara jer je polozio ispit za rodoljupca, rat je zavrsio i vise nece morati da se igra rizicnih patriotskih igara poput one prepiske sa Westendorpom, ali i IMC jer su pokazali misice, a ugodili su i SRT-u i Westendorpu.

Na nekome se, ipak, moralo slomiti. Samo nekoliko dana poslije ove odluke, medjunarodni administrator SRT-a Dragan Gasic zahtijevao je od dopisnika SRT-a iz Beograda da sastavi pismenu izjavu disciplinskoj komisiji jer je nesretnik poslao izvjestaj da je protiv Milosevica na Terazijama demonstriralo 50 Srba sa Kosova, iako su Beta i SRNA javile da ih je bilo 200. Isto tako, ostalo je nedojavljeno kako su Kosovari zahtijevali Milosevicevu ostavku. Dok je trajao rat, isti taj Kozomara zahtijevao je od istog tog dopisnika - dok je Gasic mudro sutio - da izvjestaje salje gledajuci i slusajuci RTS, s tim da sve to malo ocisti od izraza tipa "zlocinacke NATO-rakete po nalogu perverznog zlikovca Clintona". Razlog: valjalo je biti solidaran sa bracom, a Westendorp nije dozvoljavao reemitovanje RTS-a. Radeci u gradu gdje bar 200 novinara setka bez posla, dopisnik SRT-a i nije imao izbora - sjedio je i slusao najpatriotskiju od svih televizija. A kad je rat stao: dopisnik ima da pise izjavu jer je zagubio 150 izbjeglica i nije cuo nekoga od tih nesretnika koji su trazili da Milosevic ode. Princip je ostao isti: kad Bog i Djavo veceraju, sirotinja cisti peci.

Samo nekoliko dana prije nego sto ce mjesto predsjedavajuceg Predsjednistva BiH ustupiti Anti Jelavicu, Zivko Radisic je uputio zahtjev Medjunarodnom sudu u Haagu za povlacenje tuzbe Bosne i Hercegovine protiv SRJ. Radisicev zahtjev, kazu upuceni, sadrzi sve one elemente na kojima se temelji odbrana SRJ protiv tuzbe za krsenja Konvencije o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida, a koju je BiH pokrenula jos 1993. godine. Dakle, Radisicev zahtjev je utemeljen uglavnom na sljedecim tezama: da u BiH nije izvrsena agresija, da se JNA sa bosanskohercegovackih prostora povukla 19.02.1992. godine, da Jugoslavija nije ucestvovala u planiranju i vodjenju rata u BiH i sl. Ove "argumente" kojima se brane SRJ i Radisic, sud u Haagu bi mozda i uzeo u ozbiljno razmatranje da nije mnogo ozbiljnijih i istinitih fakata koje je u Haag proslijedio Institut za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti.

Dakle: u BiH je izvrsena planirana agresija, JNA je od 1992. godine do Daytona kontinuirano ucestvovala u agresiji, i to vojno, ekonomski, intelektualno, ideoloski, politicki, zatim, u BiH su postojali koncentracioni logori i sl. Da bi izvjestaj bio kompletan, poslana je i raspoloziva dokumetacija: npr. naredba GS OS SRJ o razoruzavanju TO-a u periodu od 18.05. do 23.05.1990, dakle samo nekoliko mjeseci prije visestranackih izbora, Milosevicev plan "RAM" iz '90. godine o povlacenju novih granica unutar SRJ, naredba SDS-a o mobiliziranju rezervnog sastava JNA i paramilitantnih formacija, Milosevicev razgovor sa Karadzicem o odzivu Srba u vojsku, Ostojicev pisani zahtjev Vladi SRJ u kojem se govori o posiljci vojnih sredstava za sto efektivnije pokrivanje bh. ratista...

Direktor Instituta za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti prof. dr. Smail Cekic kaze: "BiH mora pobijediti u Haagu jer su ovdje izvrseni genocid i agresija. Zrtve niko ne moze vratiti, ali ono sto mozemo jeste boriti se da se SRJ osudi za agresiju i genocid. Jer mi raspolazemo dokumentacijom koja jasno pokazuje da je SRJ aktivno ucestvovala u agresiji na BiH i to kontinuirano. Presudom u korist BiH, promijenila bi se svijest mnogih intelektualaca koji su jos uvijek u zabludi da u BiH uopce nije bila agresija i genocid. Medjutim, prijeti opasnost od nekih medjunarodnih centara moci koji razmisljaju da ce se, ukoliko odustanemo od tuzbe, unaprijediti odnosi izmedju SRJ i BiH. To je, uostalom, i Milosevic trazio. Mi samo zelimo pravdu."

Ministar policije Sarajevskog kantona Ismet Dahic ovih dana bije profesionalnu bitku svog zivota. Nakon nje bi mogao biti ili "pukovnik" ili pokojnik, pri cemu navodnici sa ove druge alternacije nisu izostavljeni greskom.

Sarajevska policija placa danak tragicne pozicije u kojoj se vec odavno nalazi, priklijestena izmedju korumpiranih Izetbegovicevih mocnika iz vlasti i pravosudja, s jedne, i sve agresivnije i drske mafije, s druge strane. Posljednji brutalni napad na policajce koji su vrsili svoju duznost predstavlja tek kontinuitet odnosa koji pojedine osobe sa "Dahicevog spiska" imaju prema organima reda. Svaki sarajevski policajac ce u trenutku iskrenosti priznati da mu je preko glave ponizenja od strane najpoznatijih siledzija koja moraju trpjeti. Na upit da li bi, pak, mogli izaci nakraj sa njima, odlucno odgovaraju sa "da", a na pitanje zasto im se onda ne suprotstave, umjesto odgovora policajci nude pokret glavom i ocima prema gore.

A tamo gore ne sjedi Bog, nego Alija Izetbegovic. Od njega, od Izetbegovica, zavisi hoce li Dahiceva spremnost da se obracuna sa organiziranim kriminalom biti tek samoubilacki gest naivnog policajca. Sa ovim sto je do sada uradio na raskrinkavanju sarajevske mafije Ismet Dahic zasluzuje gradjansko divljenje. Da je istu hrabrost pokazao i u iznosenju u javnost dokaza koje posjeduje o kriminalu u rukavicama, u koji su upleteni neki od najmocnijih ljudi u drzavi (poput enormnog bogacenja medjuentitetskim svercom), Dahic bi zasluzivao odnos Sarajlija kakav stanovnici New Yorka imaju prema svom gradonacelniku Giulianiju.

Za epilog ove afere treba sacekati odgovor Izetbegovicevog nezavisnog tuzilastva i pravosudja na Dahicevu bacenu rukavicu, ako se uopce nadje tuzilac spreman da radi svoj posao - nakon sto je Stranka demokratske akcije iz Sanskog Mosta zakonite aktivnosti tamosnjeg tuzioca u slucaju "Alagic" u javnom saopcenju okarakterizirala kao akt uperen "protiv svih gradjana Sanskog Mosta".

Aktualne politicke rasprave o korupciji (lat. corumpere = pokvariti, iskvariti, podmititi) pokazuju dokle su stigle metastaze postratnoga drustva. Tamo gdje drzava ne osigurava uobicajeni protok novca, do casha se stize tako da se on uzima (otima) drugom. S korupcijom imaju problema i razvijene demokratske zemlje, a kako ne bismo jadni mi, koji tradicionalno ni lijecniku nismo smjeli otici bez uobicajene plave kuverte. U bivsem sustavu narocito su bili korumpirani oni, tako da je jedno od opcih mjesta socijalne dekadencije bila prica o kirurgu koji je primio mito u trenutku kad je pacijent vec bio podlegao. Korupcija se u svakodnevnom zargonu zove mito, podmicivanje. Komunisticki ideolozi, pak, tvrdili su da korupcija nije svojstvena covjeku-samoupravljacu.

Jedan nacionalni lider porucuje ovih dana urbi et orbi da ona nije imanentna njegovoj naciji, dok prosta matematika pokazuje da su novci nestali. Svi posteni, a djevojka trudna. Neki vele da su korupciju u ove krajeve donijeli Turci, ali bojim se da mi te nesretne Turke malo previse okrivljujemo. Oni su barem perfektno znali organizirati drzavu. Cinjenicu da je turska administracija bila potkupljiva, austrougarska je pokusala rijesiti uvodjenjem taksenih maraka na salterima. Medjutim, lakse je promijeniti politicki sustav nego navike. Nasa narodna mudrost porucuje da ipak "sve bolje ide kad se malo podmaze" i da "para vrti sto burgija nece".

Jedna od elementarnih definicija rata jest da je on preraspodjela moci, tj, novca. I tek kad nastupi mir, mi vidimo da se nije puno promijenilo, osim sto su jednima kuce odletjele u zrak dok su drugi kupili zrakoplove. Sjasi Kurta da uzjasi Murta, rekao bi nas napaceni narod. Kad su Nijemci dobili kredit za obnovu zemlje (tzv. Marshallov plan), ulozili su taj kapital u obnovu infrastrukture, industrije i gradova, i tako za vrlo kratko vrijeme ponovo postali ekonomska sila, dok medjunarodna pomoc nama - ovjerava to i ambasador najvece prijateljske nam zemlje - jednostavno nestaje u vidu magle. Gdje su pare? Pojela maca! Mafijaska politika kradje i korupcije susjednu Hrvatsku dovela je do privrednoga kolapsa, a po svemu sudeci slicna se sudbina uskoro ocekuje i u BiH. Iako se aktualna vodstva iz petnih zila trude dokazati da smo u svemu potpuno razliciti, na planu pljacke i dalje manifestiramo bratstvo, a na planu korupcije i bratstvo i jedinstvo. Mnogo se nevine ljudske krvi pretvorilo u zlato, potom pretocilo na privatna konta Bank of Switzerland.

Korupcija je upotreba drzavnog aparata za vlastito nelegalno bogacenje. Jedna moderna definicija kaze da su najveci patrioti oni ljudi koji redovito placaju porez. U nas je obrnut slucaj: najveci patrioti poreze uglavnom utajuju. I tu pocinju nevolje. Karl Kraus je pocetkom stoljeca pisao o slucaju izvjesne Regine Riedl, vlasnice cuvenog beckog bordela, koja je osudjena na tri godine zbog korupcije, zelenastva i maltretiranja svojih djevojaka. Na procesu su suci ukazali da se drzavni tuzitelj godinama skanjivao povesti postupak protiv Frau Riedl, jer je i sam redovno besplatno konzumirao njezine usluge. Kod nas, pak, osumnjiceni tipovi javno prozivaju ministra policije. Quel bordel! (Kakav kupleraj!), uzviknuo bi Eugene Ionesco, pisac znamenitih komada teatra apsurda.