Australsko – BiH zajednica klub “Brcko – Melbourne” poceo je sa radom pocetkom 2000te godine. Klub su osnovali prognani gradjani grada Brckog i njihovi prijatelji iz BiH i Australije. Na podrucju zajednica opstina Stonington zivi pedesetak Brcaka dok u cijelom Melbourne po nezvanicnim podacima zivi preko cetiristotine Brcaka.

Osnovni cilj Kluba je druzenje, razmjena iskustava o zbivanjima u zavicaju, razmjena informacija o pokusaju povrata imovine oduzete 1992 godine, relaksacija, te pomoc novopristiglim Brcacima u Melbourne. U Klubu se obiljezavaju rodjendani, rodjenje djeteta, ili cesce unuka, useljenja u novu kucu i druge svecarske prigode. Klub je postao poznat sirom Bosanske zajednice u Melbourne-u. Prisutni smo u gotovo svim akcijama a clanovi naseg Kluba su nosioci aktivnosti u kulturnim, sportskim i vjerskim zajednicama u Melbournu. Svakog petka odrzavaju se vec poznata Brcanska sijela u sada, vec novim prostorijama MRC – 40 Grattan Street. Posjetioci Kluba mogu ponijet svoju hranu i osvjezenje a nas Zekerija priprema specialitete sa rostilja. Uz prijatan eglen poigra se koja partija saha, domina ili se zaigra remy. Klub izdaje novine – “Glasilo” na bosanskom jeziku u tirazu od stotinjak primjeraka, koje distriburiraju clanovima Kluba u Melbournu. Petnaestak primjeraka redovno se salje nasim dragim Brcacima koji zive u Adelaide, Sydney i Brisbane.

Takodjer isticemo da se kompletne novine mogu procitati na web stranici naseg clana Dobruna Hamdije sirom svijeta, o cemu imamo povratne informacije. Prepoznatljivost Kluba ogleda se u akcijama koje organizuje bosanska zajednica Australije, tako su dva clana naseg Kluba (Basic Nermina i Ridjalovic Ferid) ucestvovali u radu osnivackog Kongresa Australsko Bosanskog vijeca za cijelu Australiju.

Sa ponosom isticemo da clanovi naseg Kluba ucestvuju u radu mnogih Bosanskih klubova sirom Melbourne-a. Tako su clanovi naseg Kluba Fazlic Midhat i Muminovic Ramiz nosioci izdavanja lista “Vatan” u Islamskom centru Deer Park, a Muminovic RAmiz je istovremeno i sekretar radio stanice 3 ZZZ gdje je i urednik emisije srijedom u 23 sata u kojoj je voditelj sve popularniji Jasarevic Nihad – “Jasar” a od skora i Beslagic Enes. Nas clan Sejranovic Enes je predsjednik nogometnog kluba Bosna. Nasi mladici veoma uspjesno igraju u “Bosni”, “BiH Springvale”, “KUD – Dandenong” i “Djerzelezu”. Takodjer mozemo sa sigurnoscu reci da ne postoji ni jedna akcija iz domena obrazovanja i kulture a da u njoj nesebicnog ucesca ne uzme nas vrijedni clan Ridjalovic Ferid. U martu 2001 godine clanovi naseg Kluba Dobruna Hamdija, Ridjalovic Ferid i Cato Ibro bili su gosti u emisiji na bosanskom jeziku veoma prestiznog SBS radija. Tom prilikom, uz zahvalnost sto je primjecen nas rad, istaknuto je izmedju ostalog da je Klub otvoren za svaki vid saradnje sa svim BiH klubovima sto isticemo i ovom prilikom.

Prvu polovinu 2001 godine karakterise humanitarna aktivnost za pomoc porodici oboljelog Terzic Midhata koji je nazalost preminuo. Porodici Terzic donirano je $3940, a tesko nastradalom nogometasu “Bosne” Klancevic Elvedinu donirano je $405.

Svakog petka u prostorijam Kluba odrzava se kurs engleskog jezika, kojeg pohadjaju uglavnom nase vrijedne clanice, a otvoren je i za sve one koji imaju interesa da poprave svoje znanje engleskog jezika. U proteklom periodu organizovano je sedam muzickih sijela na kojima je uzelo ucesca preko 450 clanova Kluba i njihovih prijatelja. Na jednom od muzickih sijela urucene su cestitke Karahmetovic Negri povodm izbora za pratilju na izboru za miss BiH u Viktoriji, a prilikom muzickog sijela uprilicenog za Osmi mart 2002 - medjunarodni Dan zena svakoj prisutnoj dami, uz cestitanje, uruceno je cvijece.

Prisutnost Kluba u donatorskim akcijama ogleda se i prilikom emisije na radio stanici "3 ZZZ" gdje pojedinci a i Klub pomazu rad ove nase radio stanice. Sa ponosom isticemo da su clanovi naseg Kluba i Klub kao cjelina ucestvovali svojim donacijama u veoma poznatoj akciji “Good Friday Appeal” – u kojoj su prikupljana sredstva za djeciju bolnicu u Melbournu.

Vrhunac nase aktivnosti u proteklom periodu je izlet autobusom na Philip Island. Preko pedeset Brcaka i Brcanki uzivalo je u predivnim pejzazima ovog atraktivnog ostrva.
Sve nase akcije koordinira odbor Kluba koji se sastaje po potrebi a cesci su kontakti telefonom ili putem interneta.
Napominjemo da nam nesebicnu pomoc u svemu pruzaju upravni organi zajednica opstina Stonington i MRC Prahran, koji nas i financijski potpomazu.

Melbourne, May 2002

IZABRAN NOVI ODBOR KLUBA G-din Kemal Basic je novi predsjednik Kluba po zelji i glasovima clanova Kluba. Mi mu cestitato na izboru i povjerenju i zelim svaki uspjeh u radu. Dopredsjednik je Mira Muharemovic, blagajnik Nagib Zenunovic a sekretar Ferid Ridzalovic. Za clanove Odbora su izabrani: Enver Didic, Smail Pazarcevic, Sulejman Velic, Mira Dobruna, Ismeta Ridzalovic, Mirsad Sarajlic, Nihad Jasarevic

Da li ce tekst koji slijedi biti protumacen tek kao donkihotovski akt naivnosti ili pak kao produzetak liste Kerbera uniformnog oblikovanja nacionalne svijesti prosjecnog Bosanca ostavljam na prosudbu? Ja imam dobre namjere, samo izricem svoj licni stav, stav neopterecen institucionalnim plastom subjektivnosti.

Meritorne analize lingvistickih komponenti velikog broja Bosanaca koji zive u Australiji nepobitno bi dokazale nezaustavljivu eroziju stuba nacionalnog identiteta jednog naroda – maternjeg jezika. Recenice tipa “Hodi da te kisujem” (eng. Kiss – poljubiti), “Ringuj me sutra” (eng. Ring – nazvati), “Pazi da to ne demidujes” (eng. Damage – steta), “Misovo sam utakmicu juce” (Missing – propustiti), “Don’t worry bona”, “Sve sto zaradim spendujem” (eng. Spent – trositi) i slicno, dozivljavam tragikomicno. Zagovornicima nuzne posljedice dobrovoljne asimilacije (od koje nije imuna niti jedna etnicka zajednica u Australiji bez obzira na brojnost i organizovanost) opravdano je suprostaviti unutarnju logicku cenzuru kao akt samopouzdanje samosvjesti tj, svijesti o svojoj posebnosti.

Ako se gore navedeno moze donekle shvatiti kao neminovnost interaktivnih aktivnosti, opravdanja nema kada je u pitanju odnos spram mladog narastaja. Ogroman broj najmladih, Bosanski jezik s pravom mogu imenovati kao strani. Krivac naravno nije u njima nego u roditeljima koji ne cine nista da djecu nauce najosnovnijim postulatima maternjeg jezika. Bez znanja maternjeg jezika djeci se uskracuje svijet predivnih knjiga Hasana Kikica, Zuke Dzumhura, Resada Kadica, Branka Copica, Dervisa Susica, Nasihe Kapidzic Hazdic, Enesa Kisovica, Abdulaha Sidrana, Alekse Santica, Maka Dizdara…..

Ako su prve generacije Bosanaca i bile uskracene za isticanje nacionalnog obiljezja (refleksija na polozaj Bosanaca za vrijeme bivse Yu, nerijeseno nacionalno pitanje, lutanje velikog broja Bosnjaka svrstavanjem u Hrvatski puk isl,) onda nema opravdanja da se to dogada i posljednjem valu novopridoslih Bosanaca. Mi smo danas u prilici da sacuvamo jezik i svijest o sebi kroz institucionalne obrazovne forme podrzane od strane drzave.

A da ipak nije bas tako neka kao primjer posluzi sljedece: U prostorijama skolskog kompleksa Fountin Gate svake subote organizuje se Bosanska dopunska skola za ucenike nizih razreda. Nije mi poznato koliko hiljada Bosanaca zivi u obliznjim opstinama, (Dandenong, Dandenong North, Narre Waren, Hallam, Hampton Park, Springvale, Noble Park, Yaraman, Doveton,) kao ni to koliko stotina ucenika nizih razreda ima - ali ono sto znam je da se u klupama Bos. dopunske skole okuplja tek desetak ucenika. Cast i obraz Bosanstva spasava desetak ucenika. Daleko najmalobrojnija zajednica su upravo Bosanci. U istom kompleksu organizovana je skola za pripadnike drugih etnickih skupina – nista brojnijih i organizovanijih od Bosanske ali broj njihovih ucenika se mjeri stotinama. Tri sata, samo tri sata nedjeljno za Bosanski jezik nasem covjeku je mnogo. U kvantitativnom odredenju tri sata je dostatno tek za odgledati jedan film, ili ga provesti u kupovini. Ali u kvalitativnom je to nemjerljiva i nepovratljiva vrijednost.

Poput svjetlucavih zrnaca kaleidoskopa ispreplicu se pitanja i odgovori, uzroci i posljedice koji se odnose na ovu esencijalnu ali kompleksnu problematiku nase duhovnosti.

Da li je to zbog straha da jezicki dualizam koci edukaciju? To je zabluda - djeca koji prakticiraju dva ili vise jezika po pravilu pokazuju natprosjecne rezultate u skolama.

Da li krivac u brzom tempu bitisanja i izmijenjenih zivotnih uslova? Logicka protuteza je lako izvodljiva – i druge etnicke skupine suocene su sa istim problemom, ali upravo ta pomenuta svijest o svojoj posebnosti preovladuje, tako da se nam to moze posluziti kao primjer i vodic da krivca ne mozemo traziti u nekome drugom nego samo i jedino u sebi, nasoj svijesti i normama kojima smo okruzeni.

Da li je to nedostatak samopouzdanja izrazenog kroz prizmu “kompleksa stida” cesto uocljivog kod tzv. “malih naroda”? Mi jesmo malobrojni – jedan od najmalobrojnijih naroda na svijetu – ali jedan narod se ne broji samo brojem nego svijescu o sebi.

Jel nas ko u tome sputava? Vlada nase nove domovine Australije cak insistira na zadrzavanju svojih osobenosti. Bosanski jezik je priznat, mi imamo svoje prevodioce, biblioteke su pune nasih knjiga (sto je do skoro bilo nezamislivo - ali ako se ovaj trend nastavi u buducnosti te knjige nece ni trebati jel ih nece imati ko ni da cita). Onima koji danonocno trube o nekadasnjoj ugrozenosti Bosanaca u Brozovom rezimu evo prilike da svojim formulacijama pridodaju jos jedno poglavlje. Evo, sada nema ni Broza, ni komunista, ni Komunistickog sistema ali odnarodnjavanje se i dalje nastavlja.

Upustati se u metodoloske analize u jednom kratkom tekstu kao sto je ovaj - zasto je to tako, - bilo bi zaista neozbiljno. No, to mi nije ni namjera. Ogranicavam se tek na formu apela, da istaknem ovaj problem, da skrenem paznju na negativnu konotacijsku vrijednost erozije naseg duhovnog supstrata. Licno, bez svog maternjeg jezika bio bih lisen svoga “JA” i nemam namjeru da dozvolim da se ikada prepoznam u stihovima Maka Dizdara:

“Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?”

Propozicije 19. Susreta pozorista BiH koji se trebaju odrzati u Brckom od 1. do 10. novembra, a koje su ovih dana stigle na adrese BH pozorista, izazvale su negodovanje direktora pozorista iz Sarajeva, Mostara, Zenice i Tuzle. Naime, Radovan Marusic (Bosansko narodno pozoriste Zenica), Zlatko Topcic (Kamerni teatar 55 Sarajevo), Eldin Tabucic (Narodno pozoriste Tuzla), Salko Pezo (Narodno pozoriste Mostar) i Gradimir Gojer, ministar kulture i sporta kantona Sarajevo, na adresu Sinise Kisica, gradonacelnika distrikta Brcko i predsjedavajuceg Organizacionog odbora Susreta, uputili su pismo u kojem izrazavaju svoje sumnje u pravilnost i dobronamjernost propozicija festivala. Ko je domaci pisac? Zahvaljujuci na ljubaznom pozivu, koji im je Kisic uputio u ime Organizacionog odbora 19. susreta bh. pozorista u Brckom, oni konstatiraju sljedece: “Naziv Vase manifestacije ne nosi sobom bitnu odrednicu nekadasnjeg festivala - sa domacim dramskim stvaralastvom, sto prakticno znaci da kidate kontinuitet i da se u slucaju ovogodisnje manifestacije radi o prvom, a ne o 19. susretu. Jer, susreti u Brckom nekada su se zvali “Susreti profesionalnih pozorista BiH sa domacim dramskim stvaralastvom”. Takodjer, potpuno je najasna i formulacija tacke 5 Propozicija ovogodisnjeg festivala. Koja su to profesionalna pozorista - sto je po Vama odlucujuce za status profesionalnih pozorista? Poseban je problem odredba o tekstovima autora pisanih na jednom od tri jezika u BiH. “Ta odredba svojom mogucnoscu mnogostrukih tumacenja stvara ozbiljne dileme: sta je to domaci pisac i sta je to domaci dramski tekst, navode direktori u svom pismu. U razgovoru sa potpisnicima pisma objasnili su nam da u propozicijama festivala stoji da mogu ucestvovati domaci dramski autori, kao i tekstovi autora pisanih na jednom od tri jezika naroda u BiH, bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, sto, kako su kazali, znaci da na festivalu mogu ucestvovati i autori van BiH, kao na primjer Nusic, a koji pisu jednim od tri jezika. To je, kako tvrde direktori, samo vjesto smislena zamka, kako bi na susretima bh. pozorista mogli igrati i pozorista iz Leskovca, Beograda i slicno. Na taj nacin ovogodisnji Susreti ne bi bili nastavak manifestacije, vec kreiranje jednog potpuno novog festivala sa potpuno drgacijim smislom. “Mi imamo svoja pozorista, svoju drzavu i ustav. Takve komparacije nas ne zanimaju”, kazali su nam neki od potpisnika. Simbol mraka i nacionalizma U pismu stoji i kako se ozbiljni teatarski ljudi ne mogu sloziti da jedan ad-hok organiziran okrugli sto treba rjesavati pitanja buducnosti jednog festivala. “Bilo bi valjda logicnije da ste sazvali najprije direktore profesionalnih teatara u BiH i pitali ih za misljenje o vasim idejama i naumima”, stoji u pismu. “Takodjer, duzni smo vam napomenuti da ne namjeravamo ucestvovati niti na bilo kakvom teatarskom festivalu u dragom nam gradu Brckom dok god centralni trg, nedaleko od teatarske dvorane u kojoj treba da se odigra festival, “krasi” fasisticko cudoviste - simbol mraka i nacionalizma, skulptura Draze Mihailovica”, porucuju direktori u svom pismu upucenom Kisicu.

Preuzeto iz “Oslobodjenja” A. CUSTOVIC

Kroz Melburn, kao i kroz Brcko, vode mnogi putevi. Mnogi dodju po svom poslu i odu, ali Brcaci znaju da u Melburnu mogu biti na kratko kao u svom rodnom gradu pa nadju vremena da se nadju u prostorijama Kluba sa dragim prijateljima i poznanicima. Tako su u aprilu, na obostarno zadovoljstvo, u nasem Klubu bili Selver Corhodzic koji zivi i radi kao inzinjer u Hobartu (Tasmanija) i Esef Mirazdzija koji je poslije Adelaida preslio za advokatskim poslom u Brizbane. Bilo je lijepo sa njima, uspjesnim i poslovnim ljudima ali, po njihovom misljenju, i sa nama Brcacima koji se okupljamo u Klubu.
Dosli u nas grad i nas Klub: Antun i Mubera Brkic kod sina Eduarda. Enisa i Hajrudin Gubaljevic a docekao ih je Haso i Mersa Celikovic.

Radovi na dovrsenju Bijele dzamije u Brckom teku po planu. Proljetna gradjevinska sezona je pocela sa obimnim radovima na dovrsenju gradjevinskih radova i pocetkom uredjenja unutrasnjih prostorija. Gradjevinski Odbor se nasao pred jos jednim problem; zatvaranjem financijske konstrukcije. Sredstava nema za izvedbu projektovanih radova. Stoga Odbor ponovo POZIVA sve Brcake i ljede dobre volje da svojim novcanim prilozima pomognu u obezbjedjivanju sredstava da se zavrse planirani radovi. U Klubu se mogu izvrsiti uplate dobrovoljnih priloga kod blagajnika (Nagib) ili direktno na ziro racun u Brckom. Klub se zahvaljuje clanovima Kluba i ljudima dobre volje na donaciji.

Ove zimske melburnske dane mnogi clanovi naseg Kluba zamijenili su suncanim danima pod brcanskim nebom. Tako su odletjeli, ili ce odjetjeti za BiH i Brcko; Senka i Dzevad Srdic, Bisera i Zike Izic (Bijeljina). Ismeta i Cuce Ridzalovic sa unukom Ismarom i snahom Lejlom, Julika i Salko Fazlic, Mustafa Agic te Omer Karic, Nedzad Puhovac (solo putnici) Mirsada-Mira Kljukijevic, Sada Susic, Mersa i Nihad-Jasar Jasarevic, Nisa i Mido Smajkic, Elmasa–Kudja i Fehim Ribic, Dzevida i Ishak Karamujic, Sead Sarajlic sa familijom. Nekima je ovo prvo putovanje za rodni grad poslije 92. godine a vecina se nada povratku svoje nepokretne imovine, vracanju bespravno uzetog i ostvarivanju prava iz ili po osnovi minulog rada.
Lijep Vam boravak, susret sa dragim prijatejima, uspjesna pravna i prakticna pravna regulativa i brz povratak u nas Klub “Brcko-Melbourne”.

Beograd - Drzavljanin BiH, bosanski Srbin Ranko Cesic, koga Haski tribunal tereti za proterivanje Muslimana i Hrvata iz Brckog, priveden je u nedelju istraznom sudiji Okružnog suda u Beogradu, potvrdio je sef istraznog odeljenja Okruznog suda Branislav Todic. Javlja: “Beta”