|
|
Pet godina Kluba.
|
Jašarevic Nihad - Jašar, predsjednik kluba. |
Kada smo prognani i protjerani iz naseg grada i vlastittih kuca, radnih mjesta i poslovnih prostora, maja 1992. godine, nasli smo se u okolnim evropskim zemljama cekajuci da se stvari normalizuje kako bi se vratili u svoje i na svoje. Mjeseci su se pretvorili u godine, trazio se stalni boravak. U to vrijeme u Melburnu je zivjelo samo nekoliko familja iz Brckog koji su od pocetka pruzali punu podrsku svojim najblizim da prezive i da, ako zele, dodju u ovu daleku zemlju. Ali pozivi su uzimani sa velikom rezervom i dolazak je bio rijedak. Kada su se svatili uslovi povratka a evropski karitativni domacini govorili o nuznosti povratka ili iseljanja u trece zemlje Australija postaje, i pored daljine, najprihvatljiujija za stalniji borak i zivot, Brcaci biraju stalniji aranzman i ponudu austalskih vlasti da nastave zivot na Zelenom kontinentu. Brcaci iz Melburna, prije svega, Fudo i Azema Fazlic, Ahmo i Amira Fazlic, Himo Fazlic, Huso i Seka Besirevic, Abdulah Ahmetbasic iz Palanke i mnogi drugi ucinise da prvi Brcaci dodju ovdje, da ih prihvate, ugoste i pomognu da se snadju i obiknu.
 |
Senada Softić Telalović
predsjednica viječa BiH organizacija Australije
(Zahvalnice je dizajnirao Sulejman Suljo Velic i Hamdija Dobruna) |
Krug domacina je bio sve siri i broj Brcaka je bio sve veci. Tako je vec 1996. Godine bilo oko 200 obraslih Brcaka u Melburnu kada je formiran prvi Kluba Brcaka. Agim Dobruna je ucinio veliki napor da dodje do adresa i pozove na prvi konstituirajuci saatanak Kluba. Odziv je bio veliki i uradjeni su svi potrebni postupci za djelovanje Kluba, ali na drugom sastanku nije se mogao postici sporazum ko ce biti prdsjednik, pa je sastanak odlozen.
U toku 2000. Brcaka je bilo znatno vise. Obnovila se ideja o ponovnom aktiviranju Kluba. Nadjeni su prostoru na Capelu i dobijen je termin, petkom navece, i Klub je od aprila 2000. redovno radio. Svaki petak navece skupljalo se od 30 do 120 Brcaka koji su se znali i drugovali kao u neka stara dobra vremena. Jedan clan je prilikom prvog dolaska u Klub izjavio da nije sreo ovoliko Brcaka koje poznaje od 1992. godine. Klub je prije svega imao za cilj da okupi sugradjane da se druze, susrecu, potpomazu, razmjenjuju iskustva, organizuju izlete, teferice, kontaktiraju sa prestavnicima lokalnih vlasti, ostvaruju prava i olaksica u svakodnevnom zivotu, informisu se o mogucnostima zastite preostale imovine i mogucnostima prava po minulom radu, humanitarne akcije za nas grad, nase sugradjane i one koje pokrecu BiH organizacije i organizacije Australije. Klub je takodje bio van politicki, van stranacki, multi nacionalni, multi religioznom, bas kao i sto je bio zivot u bivsoj domovini i kakav je sada u nasoj novoj domovini Australiji.
 |
Leona Beganović i Mirha Muminović
u ritmu modernog plesa.
|
Klub je svoju aktivnost predstavljao putem informativnog Bilten (“Glasilo”, ovo je deseto izdanje). Hamdija Dobruna je svaki broj postavio na svoju stranicu. Na taj nacin a zahvaljujuci njegovom angazovanju nase “Glasilo” stiglo u mnoge domove Brcaka i drugih bosanaca sirom svijeta. Procitalo ga je oko desetak hiljada nasih sugradjan sto svjedoce brojni e-mailovi pristigli kao reakcija i zahvalnost sto smo pokazali i drugima sta radimo ovdje.
Veliki broj nasih clanova nije mogao zadovoljiti svoje interese i potrebe u Klubu pa se angazovao u drugim sredinam u kojima su znacajno pomogli u radu i afirmaciji BiH zajednice. Navedimo samo neke, uz izvinjenje svima onima koju su to zasluzili a nisu navedeni; Enes Sejranovic - KUD Bosna, Ramiz Muminovic - radio 3ZZZ, Agim Dobruna - Dzerzelez, Muharem Karamujic - Merhamet, Alen i Azra Jasika - opsta djelatnost, Admir (Raca) Kadric - muzika, trener BiH Springvala, Nehir Abdicevic - igrac i trener korasrkaskog kluba, i nasa djeca, nasi mladi, dali su znacajnu pomoc i podrsku Klubu svojim uspjesima koje su postigli skolama i poslovima kojima su se ovdje poceli baviti. Mnogi imaju svoje firme, mnogi su osvojili laskave tutile najbolji u VIC ili Australiji, imamo doktore nauka u pojedinim oblastima. U pojedinim akcijama smo imali i sponzore u raznim aktivnostima a posebno u darivanju za tombole, pa samo isticemo, Ahmu Fazlica, Sulju Velica, Mustafu Besirevica, Midu Smajkica, Senada Volodera, Svemira Fazlica.
 |
Nihad Jašarević, Amir Bukić (urednik SBS radio programa na
bosnaskom jeziku, Banjalučanin) i Ibro Čato. |
Odredjen broj clanova se vratio u Brcko, nastavio zivot u nasoj staroj sredini: Mido i Nisa Smajkic, Mirso Cosic, Suljo Junuzovic. U druge gradove Australije su se preselili: Husin i Raba Abdicevic, Ahmet Kantic, Osman Ocala Murselovic.
Klub je i mjesto gdje rado svrate nasi sugradjani koji zive u drugim gradovima Australije: Rako i Fudo Zahirovic, Selver Corhodzic, Mensur Mulaibrahimovic, iz Adelaida, Omer Karaahmetovic, Esef Mirasdzija, Marko Krnjic - zivi u Svedskoj, Slavko Mitrasevic - zivi u Brckom, Ferid Bijelic - zivi u Brckom, Muhamed Pelesic, Aladin Mulaosmanovic.
U nas Klub dolazi nekiliko porodica iz drugih gradova sto nam prilicno laska da se osjecaju prijatno sa nama. A u Klubu se uz druzenje i ponesto uraditi od opsteg interesa i afirmacije BiH zajednice u Melburnu. Grubo racunajuci odrzano je preko 200 sijela, tridesetak muzickih veceri, dvadestak izleta, isto toliko i teferica. Prikupljno je humanitarne materijalne pomoci nasima sugradjanima u vise navrata(Zapka, Hane, Huseinovic, Amira Hodzic,) kao i pomoc nasem Midi Terzicu i podrsci za izlijecenje. Vrijednost mozemo
procijeniti na oko $25000. Pomogla se i izgradnja Bijele dzamije u Brckom, te IC Dear Park, BiH centar Springval, i mnogim akcija koje su organivovale druge zajednici ili organizacije. Redovno se pomagalo i radio 3 ZZZ. na bosanskom jeziku a u pripremi i realizaciji programa ucestvovali su, i ucestvuju, Muharem Karamujic, Faruk Jasika, Ramiz Muminovic, Nihad Jasarevic, Enes Cola Beslagic, Azra i Alen Jasika.
 |
Najmlađe učesnice: Naomi .... i Emina Beširević. |
Klub je bio domacin mnogim nasim poznatim pojedincima i ansablima iz oblasti kulture i umjetnosti kao i drutvenog-politickog rada. Treba svakako spomenuti Rusmiru Tihic, pomocnika ministra BiH za raseljena lica, Amora Masovica, predsjednika komisije sa nestalala lica, Senadu Softic-Telalovic predsjednicu Vijeca BiH
organizacija, Vehida Gunica - publicistu i sevdaliju, Dzavida Haverica - magistra, novinare, Amira Bukica i Nikolu Rasica, hor Modra rijeka iz
Sidneja, hor Behar, opersku pjevacicu Gordanu Korenic i Jasnu Dolic, mladog glumca Amara Jasiku, recitatore Azru Jasiku, Fatimu Deovic, Midu Salkic, socijalni radnik opstine Stonington Djuli Fre.
Klub je u 2002 proglasen za najbolji Klub bosansko-hercegovacke dijaspore u Australiji u organizaciji Magazina Bosna.
 |
Arijan Jasika |
Iako
ima dosta djela sa kojima mozemo biti ponosni za ovaj kratak period rada Kluba treba istaci i neke primjedbe kojima se morala posvetiti veca paznja. Prije svega zelimo istaci da nam je saradnja sa maticnim gradom bila veoma slaba i gotovo ranemarena. Mi smo imali pravo i obavezu da ucestvujemo u prijedlozima za kreiranje politickih dogadjanja i ocjenam rada organa uprave i vlasti. To je jos uvijek nas grad i mozemo da uticemo na kreiranje drustvenog zivota. To nije bavljenje politikom, sto Klub ne zeli, nego je zakonska mogucnost izgradnje sveukupnih odnosa koji odredjuju da li cemo se vratiti u svoje i na svoje ili ostaviti da nam korov zatare korijene. Cak nismo bili u stanju da ispunimo obrazac za glasanje, da se prijavimo na glasnje, da se zna ko smo i odakle smo. Jer samo da nas je glasalo, ko je imao pravo, ne bi se desilo da samo za nekoliko stotina glasova odluci da li ce vlast ciniti oni koji vole nas grad ili oni kojima je stalo da se sve nase izbrise i zaboravi. Samo smo dva puta poslali nase misljenje i oni koji se bore za dolju buducnost grada su nam zahvalni na podrsci. Poslije svega sto smo dozivjeli te 1992. godine jer sada se javljaju glasnogovornici "nebeskog naroda" da su oni bili zrtve i da su sada ugrozeeni. A mi sutimo, zaboravljamo sta nam je i ko ucio, zaboravljamo zasto smo ovdje i kako nam je bilo dok nismo dosli do ove i ovakve slobode. Ipak, nas grad jos uvijek racuna na nas i na nasu podrsku. Imamo li pravo na pasivnost?
 |
Haris Fazlić na klavijarturi.
U pozadini Admir (Raca) Kadrić |
U Klubu je ponekada monotono: popije se kahva ili nesto ostro, odigra partija karata, pojedu cevapi, razmjene iskustva i informacija. To je dovoljno obzirom na satav i starosnu strukturu clanova ali se mogu naci sadrzaji koji ce obogatiti susrete i ostaviti dovoljno prostora da budemo u svojim vodama. Pa ideja da svakog mjeseca gostoju sa predavanjima neko od predstavnika australiskih orgabizacija i neko iz BiH zajednice ostaje za neka bolja vremena. Isto tako se razmisljalo da se priredi i neki kulinarski specijalitet za sve clanove Kluba, ali nikako da se nadje prava forma. Ostaje i nerijeseno pitanje kako ukljuciti u druzenje i nasu drugu i trecu generaciju koji samo dodju na kratko, pojedu cevape i odu.
 |
Nage Zenunović |
Klub moramo odrzavati kao mjesto gdje se rado dolazi i osjeca prijatno. Tako je bilo do sada zahvaljujuci dobrim uslovima za
okupljanje i najvise nasim clanovima koji zele da budu zajedno u svom Klubu. Za ovih pet godina nismo imali incident, neki nesporazum, neprihvatljivo ponasanje ili slicne neugodne situacije. To je djelo morala koji smo donijeli sa sobom i koji prenosimo na nase mladje generacije. Na tome nam mnogi zavide i pokusavaju ugraditi u svojoj sredini. Za citav period rada mi smo imali i Odbor Kluba koji je manje radio nego sta trebalo, jer kako rekose, Odbor su svi oni koji dolaze, a oni znaju sta se moze. Ipak, Odbor je nesto radio pa da ne bi spominjali sve clanove koji su bili, spomenimo samo dosadasnje predsjednike koji su ipak nesto vise bili angazovani. To su; Ferid Ridzalovic, Ibro Cato, Kemal Basic, Mirsad Sarajlic, Hamdija Dobruna i Nihad Jasarevic.
 |
S lijeva: Magbula Ridžalović, Ajša iz Sarajeva, Mira Dobruna i Zehra Zenunović. Drugi red skroz desno: Slavka Dobruna. |
Ovaj saziv Odbora, pripremajuci ovu
svecanost smatrao je neophodnim da nekim clanovima Kluba za ovaj period rada iskaze posebnu zahvalnost na angazovanju da Klub uradi sve ovo sto je uradio. Dogovoreno je da se zahvalnost uputi samo petorici clanova bez obzira da li su bili predsjednici ili clanovi Odbora i to: Ibri Cati, Huseinu Abdicevicu, Smajlu Pazarcevicu, Cucetu i Feridu Ridzalovicu. i sada im i na ovaj nacin hvala.
Specijalna priznanja za pomoc u radu Kluba dogovoreno je da se uruce u vidu diplome ciji je dizajn uradio Sulejman Velic i Hamdija Dobruna i dodjele: Aysin Akdeniz, Madeline Bruniges, Elias Tsigaras, Senadi Softic Telalovic, Ramizu Muminovicu, Amiru Bukicu, pa i njima velika hvala.
 |
Voditeljica programa Azra Spahić-Jasika. |
Naviru sjecanja lijepa i prijatna kako smo dosli i sta smo uradili ostavljajuci trag za svojim djelima po kojima ce mo biti prepoznatljivi. Jedini smo Klub ili zajednica koji se okupio oko svog grada i ljudi koji su cinili taj grad gradom, ne zato da se izdvojimo, da budemo samo svoji, nego da bi lakse bili sa drugima, da bi lakse mogli da budemo sa drugima i sa nasom za BiH zajednicom u ocuvanju indentiteta, ocuvanju jezika i tradicija i digniteta nase domovine. Cini nam se da smo u tome uspjeli zhavljujuci nasim clanovima koji sve ovo uradise ponosni sto su prepoznatljivi i prihvaceni kao ljudi koji znaju ko su, sta su i sta im je ciniti. Jer da nije Suljo Velic napravio toliko djela sa motivima naseg grada, zavicaja i tradicije, da Hamdija Dobruna nije preko svoje internet stranice toliko govorio i o nama i nasoj BiH, da Nage, Rasid, Jasar nisu zapjevali i kad im je bilo tesko u novom zavicaju, i da, i da, bili bi samo pojednici. Ovako i oni i Klub i BiH zajednica imaju svoj korijen, temelj i buducnost.
Napisao: Ferid Ridžalović
Pročitao predsjednik kluba: Nihad Jašarević Jašar
|
Da bi ste mogli čitati poseban set znakova u Bosanskom jeziku koristite:
