DURAKOVIC

DURAKOVIC: Ja tim potezom Albanaca uopce nisam iznenadjen, i kad to kazem mojim prijateljima ovdje, onda su iznenadjeni tom mojom konstatacijom. Nisam iznenadjen zato sto, ziveci 15 godina dole, shvatio sam kao definitivnu cinjenicu da je albanski nacionalizam, kao uostalom i svaki manje-vise, potpuno iskljuciv i da nikog ne trpi, nikakvu drugu nacionalnost, nego samo Albance. Ja sam, sto je veoma cudno, imao mnostvo neprilika na Kosovu uvijek i iskljucivo od strane Albanaca, mada sam intimno ovaj put bio na njihovoj strani jer ih je, kao i nas, napala velika sila. Ipak, oni su iskljucivi i oni ce sve one koji nisu Albanci eliminirati, naravno, ne u doslovnom smislu.

DANI: Otkuda takav odnos prema Bosnjacima, s kojima nemaju nerijesenih politickih i teritorijalnih problema?

DURAKOVIC: Vjerovatno su u pitanju drugaciji jezik i kultura. Ja sam osjecao da je jezik velika barijera prema Albancima, a s druge strane, da je u stanju da nas "priblizi" Srbima i drugima. Znaci, takav nipodastavajuci odnos je, izmedju ostaloga, i zbog jezika. Toliko puta sam cuo od albanskih muslimanskih intelektualaca da bi radije kcer udali za Albanca katolika ili pravoslavnog nego za Bosnjaka. Prema tome, njima je taj nacionalni predznak apsolutno prije svega i iznad svega.

DANI: Da li u grupi otpustenih profesora ima i Vasih predratnih kolega i prijatelja?

DURAKOVIC: Kolegica Hasnija Muratagic je nedavno dosla ovdje na Filozofski fakultet. Ja sam se u velikoj mjeri zainteresovao za njen slucaj, jer je ona silno zeljela da dodje, i sada je tu. Trenutno nemam kontakata sa kolegama na Kosovu, ali u toj grupi od 15, koliko ih je otpusteno, svakako ima i mojih prijatelja.

DANI: Vi ste beogradski djak. Mene jako zanima taj krug beogradskih orijentalista koje su predvodili, prije svih, Tanaskovic, pa Jeftic i drugi. Kakvo je Vase neposredno iskustvo i misljenje o njima?

DURAKOVIC: Ja sam o beogradskoj orijentalistici pisao u vise navrata na arapskom jeziku. Pisao sam i na bosanskom i jedan tekst na engleskom. Orijentalistika je u osnovi naucna disciplina koja je postala onda kada su definitivno propali krstaski ratovi i koja je pokusala drugim sredstvima da izvrsi kulturnu, politicku i svaku drugu penetraciju na Istok i da tome Istoku stvori citav niz kompleksa upravo zbog toga sto je Orijent… Orijentalistika ustvari pocinje od nacela da je sve sto se razlikuje od evropskih standarda, od standarda zapadnog civilizacijskog kruga, ustvari inferiorno. Prema tome, u osnovi orijentalistike je to da dokaze kako je orijentalna kultura inferiorna u odnosu na zapadni civilizacijski krug. Zato se ja vec dugo javno zalazem da se iz imena ovog Odsjeka i imena Instituta ona iskljuci kao nominata, kao nominirajuca rijec. Ja sam predlagao da ovdje Odsjek za orijentalistiku bude Odsjek za orijentalnu filologiju koji je znanstveno meritoran. Preuredjenje orijentalistike je moguce tek onda kada evrocentrizam bude u povlacenju, kad bude u uzmicanju. Kako sada stvari stoje, orijentalistika je u funkciji afirmacije evrocentrizma, koji postaje, kroz zapadnoevropsku ili judeo-krscansku kulturu, planetaran i on potiskuje orijentalne kulture koje se, naravno, bore za svoje mjesto pod suncem. Orijentalistika je u funkciji afirmiranja tog evrocentricnog sistema vrijednosti.

DANI: Mislite da sam termin ima ideoloski background?

DURAKOVIC: Da. Sam termin odzvanja ideoloskom konotacijom, on je ideoloski potpuno kontaminiran. U funkciji te kontaminacije su u velikoj mjeri bili i beogradski orijentalisti, medju kojima je, nazalost, u posljednje vrijeme, u toku agresije na BiH, bio i Rade Bozovic, koga smo mi ipak smatrali kosmopolitom. Dakle, oni djeluju sa pozicija evrocentricne orijentalistike, koja ima a priori, premda veoma prikriven, negativan stav prema Orijentu i orijentalnim umjetnostima. Nema nikakve sumnje da je beogradska orijentalisticka skola, na cijem celu su Tanaskovic, Djindjic, itd., pripremala ideolosku platformu za genocid nad Bosnjacima i bosnjackom kulturom.

DANI: Da li ti ljudi uopce vole Orijent, a kad kazem Orijent, ne iskljucujem, u granicnom smislu, ni Bosnu?

DURAKOVIC: To su ljudi koji su obrazovani, ali oni se bave Orijentom zato da bi ga degradirali; prema tome, oni ga ne vole. Postoje informacije, recimo, da se Darko Tanaskovic, kao vodeci beogradski orijentalist (on je nedavno, kao sto znate, postao persona non grata u Turskoj), orijentalistikom bavi po zadatku. On je naprosto dobio zadatak da se bavi orijentalistikom da bi temeljne islamske vrijednosti degradirao, proglasio ih negativnim itd.

DANI: Rekao bih da se iz te grupe beogradskih strucnjaka za Orijent niko kao Jeftic nije vulgarnije, ruznije i primitivnije odnosio prema Bosni i islamu...

DURAKOVIC: Da, ja se potpuno slazem s tim, mada mislim da je Darko Tanaskovic opasniji jer je prepredeniji i, ako tako mogu reci, intelektualno jaci. On je jos prije dvadesetak godina u sarajevskom casopisu Zivot, kad su se Alzirci borili protiv francuskog kolonijalizma, tu borbu proglasio histerijom masa i uvijek je tvrdio da muslimani imaju dvostruki moral, da se njemu gadi taj moral itd... Ono sto je vrlo zanimljivo jeste podatak da su tim orijentalistima beogradske skole pred agresiju sva vrata u Sarajevu bila sirom otvorena. A ono sto je jos zanimljivije jeste nevjerovatan podatak da mu je (ja sam na to reagirao u Ljiljanu) skoro objavljen jedan rad u analima Gazi Husrev-begove biblioteke, a to je glasilo koje izdaje, ni manje ni vise, nego Rijaset Islamske zajednice!

DANI: Kako to tumacite?

DURAKOVIC: To tumacim nedovoljnom zreloscu Bosnjaka i spremnoscu da se vlastite vrijednosti minimiziraju, a da se tudje favoriziraju, glorificiraju, cak i onda kada to ne zasluzuju.

DANI: Jeste li Vi imali znanstvenih nesporazuma sa beogradskim orijentalistima?

DURAKOVIC: Jesam. Ja sam sa Darkom Tanaskovicem vrlo rano, jos kao asistent u Pristini, a i kasnije, javno polemizirao u sarajevskom casopisu Odjek; mi smo se preko novina "dopisivali" u vezi sa arapskom knjizevnoscu. Kad sam ja pozitivno prikazao Rahmanovu knjigu Duh islama, onda su on i Jeftic zabranili da ja objavljujem u Kulturama Istoka, jednom elitnom casopisu koji je izlazio u Beogradu.

DANI: Profesore Durakovicu, Hiljadu i jedna noc obiluje raskosnom erotikom koju ste Vi jos raskosnije preveli. Jeste li zbog toga imali kakvih negativnih reakcija od strane konzervativnih i puritanskih krugova "u nasoj maloj carsiji"? To Vas pitam jer je i Englez Burton zbog slobodoumnijeg prijevoda na engleski naisao na zestok otpor puritanskih krugova.

DURAKOVIC: Ja zasad nisam imao nikakvih reakcija, osim tu i tamo pozitivnih. Neki ljudi se pitaju - boze, kako se osjecao prevodilac kad je ovo prevodio.

DANI: Kako ste se osjecali?

DURAKOVIC: Ja sam to obrazlagao na vise mjesta. Kad bi se ti pasazi izveli iz strukture Hiljadu i jedne noci, iz njene arhitektonike, onda bi to moglo biti i vulgarno i pornografski itd. Medjutim, oni su tako ukomponirani u tu strukturu da su oni erotski u pravom smislu, u Platonovom znacenju pojma eros. Ja nisam imao nikakvih problema, ali treba znati da na Istoku postoji i kriticko izdanje, tzv. jezuitsko bejrutsko izdanje izvornika, gdje su iskljuceni svi ti erotski detalji. Izvrsena je tzv., ja je tako zovem, deerotizacija Hiljadu i jedne noci. Ja nisam koristio taj izvornik, nego sam koristio onaj koji je integralan, bez ikakve deerotizacije. Na kraju krajeva, Hiljadu i jedna noc, zajedno sa tim pricama ili pasazima u pricama, zapravo je autenticna. Bez toga ona ne bi bila autenticna, nema nikakve sumnje.

DANI: Mozemo li kazati da bez tih erotskih prica ustvari i nema Hiljadu i jedne noci?

DURAKOVIC: Ima Hiljadu i jedne noci, ali ona nije autenticna.Vidite, u Hiljadu i jednoj noci, koja je univerzalni literarni fenomen, imamo, nekad u sinkretickoj, nekad i u razvijenijoj formi, sve knjizevne vrste i zanrove. Imamo, naravno, obilje poezije, imamo divne erotske price, imamo desetak romana, itd. E sada, kada bi iskljucili jedan vrlo znacajan korpus erotskih prica iz Hiljadu i jedne noci, onda ona ne bi bila autenticna. Deerotizirano izdanje se prodaje i cita na Istoku, ali to nije prava Hiljadu i jedna noc.

DANI: Koji ste Vi izvornik koristili?

DURAKOVIC: Postoje u svijetu tri kriticka izdanja, dakle ono sto je nauka prihvatila. Jedno je kalkutsko i to je izdanje prevedeno na ruski, a sa ruskog na srpski ga je preveo Marko Vidojevic. Postoji i drugo izdanje, bulacko, odnosno kairsko, koje sam i ja koristio, vrlo svjesno, kako bih jos vise prosirio, obogatio prevodilacku literaturu kod nas. I postoji trece, ovo bejrutsko-jezuitsko, deerotizirano izdanje. Izvornik koji sam ja koristio je tzv. egipatska redakcija, fiksiran je u pisanoj formi negdje krajem 15. stoljeca. To je izvornik koji na preko cetiri hiljade novinarskih kartica nema ni jednog jedinog interpunkcijskog znaka! Jezik s kraja 15. vijeka! Vi uzmite, procitajte Dositeja Obradovica, to je staro 100 godina, a na maternjem jeziku je, pa vidjet cete kako je to tesko. Zamislite sad klasicni arapski, koji nema nijednog interpunkcijskog znaka, jos s kraja 15. stoljeca, pa ga prevoditi, to je izuzetno tesko.

DANI: Ljepota zena u Hiljadu i jednoj noci ima auru besmrtnosti. Cini mi se da u nekim svojim pasazima Hiljadu i jedna noc opisom zene podsjeca na Pjesmu nad pjesmama, a onda je na krilima slobodoumnosti nadilazi?

DURAKOVIC: Ja mislim da ste vi na veoma dobrom putu. Ona se moze porediti sa Pjesmom nad pjesmama, s tim sto je ona otisla, ocigledno, mnogo dalje od tog djela. Ali treba imati u vidu da taj veliki korak koji je napravila Hiljadu i jedna noc je potpuno u skladu sa poimanjem erotskog u islamskom svijetu. Nemate hipokrizije. Evropski prevodioci Hiljadu i jedne noci su to eufemizirali i mijenjali. Ako su prevodioci malo slobodnije prevodili te erotske detalje, onda se ta javnost sokirala. A u isto vrijeme je Evropa bila puna kurtizana i prostitucije. Na Istoku je poimanje erotskog sasvim prirodno i nema nikakve veze sa pornografijom. To je taj veliki iskorak koji je Hiljadu i jedna noc napravila u odnosu na Pjesmu nad pjesmama, zbog prirodnosti erotskoga u islamu.

DANI: Mislite da je ta, da tako kazem, zacudnost, tajnovitost, nocnost pricanja ono sto je zapadnog citaoca privuklo Hiljadu i jednoj noci?

DURAKOVIC: Niko jos nije, pa ni Borges, u svom poznatom eseju pod naslovom Prevodioci Tisucu i jedne noci, otkrio sta je to zapravo sto opcinjava citaoce na Zapadu u Hiljadu i jednoj noci. Mnostvo knjizevnika na Zapadu, od engleskih romanticara preko njemackih knjizevnika do vec pomenutog Borgesa, prema mojim saznanjima, dicili su se doslovce osjecajima koje je Hiljadu i jedna noc proizvela u njihovoj imaginaciji. Zamislite vi sta bi Zapad bez Alibabe i Aladina? Ali, jedna je stvar vrlo zanimljiva. Ja kao profesor arapske knjizevnosti znam da se Arapi dice poezijom, ali nijedno poetsko djelo nije proslavilo tu izuzetno bogatu tradiciju na Zapadu, nego prozna djela, medju kojima su Hiljadu i jedna noc, Kur'an i, naravno, egipatski pisac Nagib Mahfuz, koji je jedini nobelovac, ali za romansijerski opus. Po mome misljenju, ono sto ocarava, mada je ovo uslovno, citaoce na Zapadu jeste, metaforicki receno, ta blizina neba i zemlje. Ti nocni uzleti maste, duhovi, dzini, ta silna imaginativnost koja je karakteristicna za Istok je dominantna u Hiljadu i jednoj noci. Na Zapadu postoji mnogo veca polarizacija i dihotomija izmedju racija i imaginacije. Covjek zapadne kulture je skloniji racionaliziranju svega. Na Istoku nije takav slucaj. Na Istoku ljudi vise vole pustiti na volju imaginarnom. Mislim da tu "nesretnu podijeljenost racija i imaginacije" covjek Zapada prepoznaje kao uspjesno prevladanu u Hiljadu i jednoj noci i mozda je to jedan od temeljnih razloga zasto je ona bas toliko popularna.

DANI: Ima li za svijet maste ljudskog roda vaznije zene od Seherzade?

DURAKOVIC: Vrlo je tesko o tome govoriti. Ja mislim da nema zene sa vecom mastom, sa vecim autoritetom od Seherzade. Na kraju krajeva, ona simbolicno, mislim da mogu tako reci, spasava ljudski rod, dostojanstvo ljudskog roda, dostojanstvo zene, pri cemu ona uopce nije prostitutka i pri cemu prostitucija gotovo nikakvog mjesta nema u Hiljadu i jednoj noci. U Hiljadu i jednoj noci od pocetka do kraja trijumfuje vjernost, cestitost, jer Seherzada je ta koja je vjerna svome caru Sahrijaru i, na kraju, ne znam koliko djece mu je rodila pripovijedajuci te price. Prema tome, u literaturi joj apsolutno nema ravne u svijetu, a u drugim umjetnostima ne znam, ne bih u to ulazio.

DANI: Hiljadu i jedna noc je djelo koje bastini ne samo arapska vec i svjetska kultura i literatura. Zasto, pak, Hiljadu i jedna noc ima puno vecu vrijednost na Zapadu nego u arapskom svijetu?

DURAKOVIC: Arapski svijet bastini kulturu rijeci. Arapi su narod koji poeziju cijeni iznad svega, a Hiljadu i jedna noc je ipak prozno djelo, mada ima i poezije. Arape malo iritira taj Seherzadin jezicki nemar, kako ga ja zovem. Ona je prilicno nemarna, komotna, a Arapi vole to strogo shematizirati kad je rijec u pitanju, uokviriti je, kanone odredjene postavljaju itd. Zato Seherzadin pripovjedacki nemar njih pomalo iritira.

DANI: Ne mislite li da su jedan siri drustveni kontekst i instrumentalizacija islama u arapskom svijetu, gdje se govor protiv vlasti i njenih kanona smatra govorom protiv Boga, suspendovali sire prihvatanje Hiljadu i jedne noci tamo gdje je i nastala?

DURAKOVIC: Ne, ne mislim da je to u pitanju, jer bilo je mnostvo velikih pjesama i pjesnika koji su direktno pisali pjesme protiv kalifa, protiv mocnika i protiv islama. Narocito perzijski element je bio slobodan i pomalo agresivan u islamskom svijetu, ali su te pjesme izuzetno cijenjene. Prema tome, nije razlog taj odnos prema vlasti, nego naprosto su Arapi narod koji ne drzi mnogo do prozne rijeci. Arapska literatura, bolje reci, ne drzi mnogo do prozne rijeci. Halila Dzubrana, koji je proslavio arapsku knjizevnost na Zapadu, na Istoku ne cijene bogzna kako. Mahfuza takodjer, Hiljadu i jednu noc itd. Naprosto, to je kultura kojoj tek predstoji afirmacija u proznom stvaralastvu. Prema mojim informacija, tek u posljednje vrijeme arapski svijet postaje svjestan znacaja Hiljadu i jedne noci, zahvaljujuci njenom otkricu na Zapadu. Kad su vidjeli kakve efekte proizvodi na Zapadu, onda su i oni poceli da shvacaju njen znacaj, njenu velicinu.

DANI: Vec ste govorili o poimanju erotskog u islamskom svijetu. Rekao bih da je danasnji moderni islamski svijet u pitanju erotike dostigao punu hipokriziju.

DURAKOVIC: Potpuno se slazem. Vase pitanje razumijem vise kao konstataciju, zbog toga sam spreman da je podrzim i eventualno elaboriram. Ta prirodnost erotskoga o kojoj sam maloprije govorio odnosila se na proslost. Danas se arapski svijet vise hipokrizijski odnosi nego Zapad. Kad danas spomenete Hiljadu i jednu noc u arapskom svijetu, onda cete vidjeti zgrazanje prema njoj. Jezuitsko, deerotizirano izdanje je gotovo jedino koje danas mozete naci u arapskom svijetu upravo zato sto nema tih erotskih pasaza. Mi znamo svi da se preko satelita i na druge nacine gledaju erotski filmovi itd., znamo sta sultan od Bruneja radi iza svojih zidina, itd. To je potpuna hipokrizija, to nema nikakve veze sa islamom, to je antiislamski.

DANI: Zasto je to tako?

DURAKOVIC: Tesko je to reci. Ne osjecam se kompetentnim da bih mogao to objasniti, ali to je jedan segment sveopce krize toga svijeta, duhovne, ekonomske, tehnoloske itd. U svakom smislu taj svijet je u krizi pa tako i u moralnoj.

DANI: Odnos prema zeni u Hiljadu i jednoj noci je apsolutno prirodniji nego sto je danas odnos prema zeni u arapskom svijetu...

DURAKOVIC: Sve je upravo potvrda ovog o cemu mi govorimo - da je ne samo erotika nego i seksualnost Hiljadu i jedne noci potpuno prirodna. A neprirodno je zgrazavanje prema Hiljadu i jednoj noci dok se istovremeno iza zidina pojedinih emirata odigravaju bahanalije. To je ta moralna kriza koja je izraz sveopce krize toga svijeta.

DANI: Jeste li u prilici da odete u Kairo, Damask, Bejrut i steknete nova saznanja o arapskoj knjizevnosti?

DURAKOVIC: Nazalost, mene, iako sam jedini profesor arapske knjizevnosti u ovoj zemlji, nikad ne zapadne od nekih drugih ljudi da odem tamo u arapski svijet pa da donesem neki roman, da vidim sta se objavilo itd. Najcesce idu oni koji nemaju veze sa arapskim svijetom, nego idu onako turisticki.

DANI: A bilo bi sjajno za Bosnu usred Kaira prezentirati prijevod Hiljadu i jedne noci sa kairskog izvornika na bosanski jezik.

DURAKOVIC: Naravno da bi bilo, ja se potpuno slazem.

DANI: Planirate li skoro obrnuti rad: da na arapski prevedete nesto sa bosanskog?

DURAKOVIC: Bilo je ponuda, razgovora, itd., ali, naprosto se radi o tome sto ja nemam vremena za to. Trebalo bi, ali ja nemam vremena, jer sam trenutno angaziran na jednom projektu koji ce najkasnije za godinu dana biti prezentiran nasoj javnosti, a znacajniji je i od Hiljadu i jedne noci! Radi se o prijevodu Sedam zlatnih oda, kako ih ja zovem, koje su u predislamskom arabljanskom dobu bile vjesane na zidovima Cabe, ispisane na svilenim tkaninama zlatnim slovima, sedam pjesama od kojih svaka ima u prosjeku dvije stotine stihova, a koje su izvrsile najveci moguci uticaj na arapsko-islamsku knjizevnost uopce, dakle i na tursku i na ono sto se ovdje stvaralo na orijentalnim jezicima. One su normirale poetiku, i one su za arapsku tradiciju, i za arapsko-islamsku, mnogo znacajnije od Hiljadu i jedne noci, mada za Zapad nisu, i to je projekt na kojem trenutno radim.

DANI: Profesore Durakovicu, nije naodmet uvijek se nanovo vracati Orijentalnom institutu, onom kojeg vise nema. Koliki je, u ozbiljnom naucnom i kulturoloskom smislu, gubitak paljenje i nestanak Orijentalnog instituta?

DURAKOVIC: To je pravo pitanje. Moj odgovor ce biti mozda pomalo blasfemican. To je apsolutno, po mom uvjerenju, najveci gubitak koji smo mi imali tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, najveci gubitak uopce. Blasfemija se sastoji u tome sto mislim da je to veci gubitak, neka mi bude oprosteno, i od samih ljudskih zivota. Jer ljudska populacija se ipak obnavlja. Tu je izgorjelo preko pet i po hiljada kodeksa, unikatnih rukopisa, autografa kojih nema nigdje vise i koji se nikad ne mogu obnoviti. Vi zgradu mozete obnoviti. Preko 70 hiljada dokumenata arhivske gradje je izgubljeno. To je naprosto nemjerljiv gubitak, nema sumnje, najveci koji smo ikada imali, i on se ne moze kompenzirati zato sto su izgorjeli unikatni autografi, jedan jedini primjerak je bio i on je izgorio, ne mozete ga nadoknaditi nikako, a najstariji rukopis je bio iz 11. stoljeca. Ono sto je u Americi staro 100 godina, oni se ponose time, znate, to je povijest. A mi smo imali takvo blago koje je izgorjelo.

DANI: Hocete li sta zaraditi para od ovog sjajnog izdanja Seherzadinih prica?

DURAKOVIC: To je posebno pitanje. Moram reci da je, prema mojim saznanjima, koja su, naravno, validna, izdavac (NIPP Ljiljan, op.a.) u prilicno teskoj situaciji, a radi se o mome zivotnom djelu. Trebalo bi da bude para, a