ODNEDAVNO, TELEVIZIJSKI "MENU" U SARAJEVU
boga tiji je za dva programa. Dok u javnosti i na sjednicama federalnoga parlamenta traju rasprave i polemike oko dalje sudbine Radio-televizije Bosne i Hercegovine i utemeljenja federalne radio-televizije, te oko reemitiranja programa Hrvatske radio-televizije, u nase domove tiho su usle prinove: Bosnjacka radio-televizija iz Sarajeva i Erotel iz Mostara.

I jedna i druga zasnivaju se na nacionalnom ekskluzivitetu. Kod prve se to otcitava u samomu imenu. Ni u slucaju druge ne ostajete dugo u nedoumici, jer ce vas u bilo kojemu trenutku gledanja brzo docekati samodefinicija, koja glasi: Erotel je "televizija hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini".

Posto je covjek u nas, cim zausti govoriti u nekoj figuri etnickoga ili nacionalno-stranackoga paralelizma, u opasnosti da mu kao najveci grijeh zalijepe "izjednacavanje strana", bez okolisanja moram reci da ove dvije televizije doista imaju nekoliko potpuno jednakih osobina.

Jedna od njih je smijesan i zalostan nivo profesionalizma, koji se, naravno, najdrasticnije vidi u njihovim informativnim emisijama, bolje reci, u onome sto oni tako zovu. One su lose dizajnirane, siromasnoga uredjivackog dometa, sa spikeri(ca)ma i voditelji(ca)ma, cije je citanje i izgovor cista antipropaganda i karikatura jezika. Mislim, i jezika kao takvoga, i kao dicnoga nacionalnog jezika - i bosanskoga i hrvatskoga.

Na istom su nivou i drugi izvorni programi; najcesce su to razgovori u studiju. Erotel prednjaci u politickim intervjuima, a o njihovoj politickoj ozbiljnosti i relevantnosti najbolje govori podatak da im je zvijezda - Smiljko Sagolj. Doista, imati medju redakcijskim kolegama covjeka koji je pocinio toliko atentata na profesiju i posijao toliko etnicke mrznje da mu azil ne bi dali ni u medijskom paragvaju, to moze samo redakcija u kojoj su i profesionalni i politicki kriteriji na nuli.

Posebna su prica tzv. zabavni i edukativni sadrzaji. Modelski, i tu su dvije televizije bas bratski (je li tocnije: sestrinski?) jednake. I na jednoj i na drugoj zabava je sinonim za muziku, obavezno onu najlosiju, i kad je narodnjacka i kad nije. Sasvim je, zapravo, svejedno sto je tamo ganga i potresalica, a ovamo sabacka "azijatska" kajda.

O vjeri se veoma mnogo vodi racuna i na BRT-u i na Erotelu.

Erotel ce vas izvijestiti i o najmanjemu "misnomu slavlju" u svakom hercegovackom budzaku, ne gubeci nikad ni na trenutak iz vida poruku o identicnosti vjere i naroda. U stvari, kad se bolje pogleda, u ovoj medijskoj i informativno-politickoj koncepciji vjera je samo jedan od ukrasnih atributa nacije. Kao zastava, grb, himna, ili, pak, N.K. Croatia.

BRT-ova dnevna shema vjerskom je propedeutikom prozeta od pocetka do kraja. Kvalitativna se razina mijenja u nevjerojatnim oscilacijama.

Tako, naprimjer, mozete vidjeti ekskluzivan dokumentarac, u UNESCO-ovoj i Sorosevoj produkciji, u kojemu Jasminko Mulaomerovic znalacki a pionirski nacinje silno vaznu i zanimljivu temu bosanske sakralne povijesti - sveto podzemlje i pecine.

Ali zato u svemu ostalomu, nazalost, vlada potpuna odsutnost bilo kakvoga kvalitativnog kriterija. Cut cete, naprimjer, odlicne ilahije, ali trenutak iza toga skandalozno, upravo blasfemicno kreveljenje neke rascupane opajdare, koja se dere kolikogod je amuzicno grlo nosi: "Muslima-a-a-a-a-a-n se s-a-a-a-a-a-mo Boga b-o-o-o-o-o-o-ji..."

U taj koncept sasvim adekvatno se uklapa i emisija strane produkcije, koju BRT do besvijesti ponavlja, gotovo svaki dan. Morali ste gledati, to je ona video-snimka u kojoj Ahmed Deedat negdje u Skandinaviji objasnjava zasto "Isus nije Bog". Ta primitivna pseudoteologija, to piljarsko "citanje" Evandjelja i svadjalacko pozivanje na Kur'an, ne bi moglo biti dostojno ni kakve pijace koja je bar omirisala toleranciju i suzivot vjerskih razlicitosti, a kamoli medijske ustanove tako zvucna imena - Bosnjacka radio-televizija!

Kad bi se sve mane novih nasih dviju televizija mogle svesti samo na slabu programsku kvalitetu i nizak stupanj profesionalizma, to bi bilo porazno. Ima, medjutim, nesto gore i od toga - njihovo nacionalno samoatribuiranje. Ono stvara opasan privid da je taj i takav program bas po mjeri i po potrebama doticnoga naroda, zapravo da je narod bas takav, kakav je program "njegove" televizije.

I ne samo to. Ovakvim kolektivnim ispiranjem mozga, od "normalnih" Bosnjaka i "normalnih" Hrvata stvaraju se neki novi Bosnjaci i Hrvati, cija najvaznija differentia specifica ima da bude - uzajamna omraza i sve vece udaljavanje. Na sto nizemu nivou, to bolje.

Sluzbeno, i BRT i Erotel su firme s nepolitickom pozadinom i vlasnistvom. Ima li, medjutim, ikoga toliko naivnoga tko ne zna da su stvarni njihovi kumovi, osnivaci i ideolozi iz vrhova dviju u Federaciji vladajucih nacionalno-politickih struktura!

Nista tako plasticno ne svjedoci kako lose i natrazno oni misle o vlastitom narodu, i kakvu mu tjeskobnu buducnost pripremaju, kao ova njegova primitivna slika, koju mu, kao lazno ogledalo, stavljaju pred oci u programima Bosnjacke radio-televizije i Erotela, "televizije hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini".

Ujedno, ova dva medijska projekta mogu posluziti kao uzorak - kakvi ce biti, kakvi jedino mogu biti, tzv. nacionalni kanali na buducoj federalnoj televiziji ako se stvari budu razvijale u tom pravcu.