Gradonacelnik Tuzle boravio je ovih dana u SAD-u kako bi primio pocasnu titulu doktora nauka na jednom od americkih univerziteta, ali i radi svjedocenja pred Kongresom na temu provedbe i buducnosti Dejtonskog sporazuma. Iako je u bh. javnost procurila informacija kako je Haris Silajdzic, koji je takodjer svjedocio u Washingtonu, ostao usamljen u napadima na Dayton, Selim Beslagic u intervjuu Danima tvrdi kako je njegovo i Silajdzicevo izlaganje bilo gotovo identicno!? Beslagic otkriva sta je rekao americkim kongresmenima, kritikuje dvodnevnu blokadu Tuzle, govori o kandidaturi za kantonalnog guvernera i odlasku sa funkcije gradonacelnika, te saopcava strategiju SDP-a za novembarske izbore i odgovor na najvaznije pitanje za sve Tuzlake - kada ce dobiti vodu...

Razgovarao:Ermin Cengic

DANI: Gospodine Beslagicu, ovih dana ste, zajedno sa Harisom Silajdzicem, u Washingtonu svjedocili pred americkim Kongresom o provedbi Dejtonskog sporazuma. Sta ste porucili kongresmenima?

BESLAGIC: Rekao sam da bi Dejtonski sporazum, ukoliko se ne realizuje, mogao biti svoja suprotnost, odnosno prihvatanje etnickog ciscenja u Bosni i Hercegovini. Mi smo potencirali preambulu sporazuma koja glasi da je Bosna i Hercegovina drzava Srba, Hrvata, Bosnjaka i drugih gradjana. Iz tog razloga trazio sam da se to primijeni, i da onda, ako vec ne moze Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, Visoki predstavnik donese odluku da su gradjani Bosne i Hercegovine konstitutivni na citavoj teritoriji. Drugo na cemu sam insistirao jeste da se realizuju one institucije koje su predvidjene kao drzavne. I, kao trece, rekao sam da je osnova Dejtonskog sporazuma pravo na povratak. Kazao sam kako postoje pozitivni pomaci, ali da, fakticki, bez priznavanja konstitutivnosti naroda taj povratak moze biti ugrozen, jer ne mozemo tjerati nekoga da ide na teritoriju na kojoj nije konstitutivan narod. U izlaganju sam potencirao i nesto sto je moja zelja i moja volja, a to je stvaranje jedinstvene armije Bosne i Hercegovine i, svakako, kaznjavanje i hvatanje ratnih zlocinaca. Iz toga je proizasao i drugi dio svjedocenja, u kome smo rekli da bi danas medjunarodne snage, znaci NATO snage koje su u BiH, trebalo da ostanu u kontinuitetu do realizacije ovog sporazuma. Na pitanje publike kada bi se mogao ocekivati povratak americkih trupa, rekao sam da to upravo zavisi od ove prve tacke, dakle realizacije Dejtonskog sporazuma, i tek onda bismo mogli razgovarati o povratku trupa.

DANI: U kojoj mjeri se Vase izlaganje razlikovalo od Silajdzicevog?

BESLAGIC: Mislim da su nasa izlaganja, bar u ovim elementima, bila identicna, izuzev kada se razgovaralo oko izbora. Ja sam rekao da mi u SDP-u smatramo da novembarski izbori treba da pokazu pravu vrijednost i da ih treba odrzati, dok je Haris Silajdzic trazio odgadjanje novembarskih izbora do realizacije Dejtonskog sporazuma. Iznio sam podatke da je SDP 1996. imao tri posto, da smo 1998. dosli do 11 posto, a da danas imamo 20 posto ukupnog broja glasaca u Bosni i Hercegovini, sto pokazuje jednu pozitivnu tendenciju, narocito nakon dogadjanja u Hrvatskoj. Takodjer se nadamo da ce se i u Srbiji nesto desiti, tako da ocekujemo da ce gradjani definitivno shvatiti da nema zivota bez promjena koncepta vlasti koji se zasniva na nacionalnim partijama.

DANI: Na koji nacin bi se to Vase svjedocenje moglo odraziti na americku politiku prema Bosni?

BESLAGIC: Principijelno je receno da Amerikanci treba da ostanu u BiH. Ono sto sam ja mogao da vidim od predstavnika Kongresa, kroz to, hajde da kazemo, ispitivanje, islo je u prilog tome da ce Amerika nastaviti sa politikom podrske Dejtonskom sporazumu.

DANI: Po povratku iz Washingtona docekala Vas je realnost Daytona: Tuzla je dva dana bila blokiran grad. S jedne strane, prognanicima, a s druge, radnicima lukavacke "Sode". Komentari u vezi sa ovim dogadjajima isli su i do kritika vlasti, koja, kao, nije bila dovoljno radikalna u sprecavanju blokade grada...

BESLAGIC: Ja, nazalost, nisam bio tu kada se to dogadjalo, ali moram reci kako ne mogu da shvatim da radnici "Sode" blokiraju ulazak u Tuzlu. Ako je to odraz stava prema Kantonu, onda ima drugih nacina. Ja se ne slazem sa tim da nezadovoljstvo jednih zagorca zivot drugim. Kad se radi o pitanju izbjeglica, ne znam je li to bio protest nepodrske povratku. Ako je opet pitanje podrske povratku, onda mislim da podrsku povratku treba vise traziti u Vladi Federacije, u Vladi Republike Srpske, u drzavnim institucijama nego u Kantonu i opstinama. Iz tih razloga ne prihvatam nikada blokadu kao mjeru koja bi i ovo malo zivota sto se odvija trebala zaustaviti da bi se rjesavalo pitanje fabrike sode. Fabrika sode kao i sve druge fabrike drustvenog, drzavnog kapitala, svoje probleme treba da rjesavaju tamo gdje su oni i fokusirani, znaci na federalnom nivou, na kantonalnom nivou, a ne blokiranjem ulica. S druge strane, ja ne prihvatam da se presijom na kantonalne ili opstinske organe, ili cak federalne, moze rijesiti pitanje koje je u principu nerjesivo bez strategije razvoja Bosne i Hercegovine. Ali isto tako, ja ne mogu podrzavati i davati pare ukoliko se razvoj ili, bolje receno, strategija razvoja Bosne i Hercegovine ne zasniva na "Sodi". Mi tog projekta nemamo. I svako davanje novaca da bi se stisavao socijalni bunt, mislim da je to dalje dovodjenje stvari u kontekst kako hocemo da idemo u trzisnu ekonomiju, a socijalne cemo probleme rjesavati na taj nacin sto cemo uvjetovati vladu ili opstinu da nam da pare za plate.

DANI: S obzirom da je ova blokada prekinuta na nacin na koji ste rekli, dakle nekim "vatrogasnim" dotacijama, to vjerovatno znaci da ce se ovakve situacije ponavljati u buducnosti. Kako cete reagirati?

BESLAGIC: Pa pazite, mi ne mozemo reagovati nikako drugacije nego kako sam rekao. Nisam nadlezan za to i nemojte da mi dajete "vruc kesten" u ruke. Ja trazim, jednostavno, da oni cija je instanca to preduzece izadju pred radnike i kazu sta je to sto se zove strategija razvoja tog preduzeca. A to su menadzment i upravni odbor. Onda moramo reci da su oni nesposobni, a ne nikako radnici ili, bolje receno, najniza instanca - opstine, jer opstine za to nisu odgovorne.

DANI: I pored ovih desavanja u vezi sa izbacivanjem iz stana sestoclane prognanicke porodice, stice se utisak da Tuzla nije u zizi javnosti kada se spominju delozacije, makar u onoj mjeri u kojoj je to Sarajevo. Da li je to privid kako pitanje delozacija nije izrazeno u Tuzli?

BESLAGIC: Mi smo od pocetka isli sa jednom politikom koja je bila jasna: niko se ne moze zadrzati u tudjem stanu i niko se ne moze zadrzati u tudjoj kuci. Nije da Tuzla nema tih problema. Ovdje ima spisak gdje je objektivno rijeseno do sada, evo sa datumima kad ko treba da se delozira, 354 slucaja od 07. 09. do 07. 03. 2001. godine. Znaci, mi idemo u dugorocno sagledavanje deloziranja ljudi, gdje tacno stoji ime, prezime, ko dolazi, ko izlazi, ko ulazi. Znaci, ljudima kazemo vec unaprijed da tog i tog datuma moraju rijesiti svoj status. To je isti slucaj u ovoj godini, gdje cemo rijesiti takodjer preko 200 slucajeva i na taj nacin jednim planskim pristupom upozoravamo ljude da je vrijeme i vakat za povratak. Kad se radi o deloziranju porodica poginulih, ja mislim da nijedan slucaj nije ostao nedefinisan. Problem je u tom sto veliki broj ljudi smatra da je opstina vise duzna da se brine o njemu nego njegova porodica. (...) Moram da naglasim da je to za nas jedan od najzescih problema u Tuzli kome smo prisli organizovano i cini mi se da upravo kroz tu organizaciju se dobiva dojam da nema znacajnijih problema, iako je to jedan mukotrpan i krvav posao.

DANI: Pred opcinske izbore, slogan OSCE-a bio je "Glasajte za promjene". Gradjani Tuzle nisu glasali za promjene. Bez obzira na neke ocigledne uspjehe i neke rezultate, vi ste vec 10 godina nacelnik Tuzle. Je li vrijeme da Selim Beslagic ode sa ove funkcije?

BESLAGIC: Odmah da tu budemo jasni. Nemojte mijenjati nesto ako je dobro. Gradjani Tuzle su imali sansu da eventualno nadju bolje. Gradjani Bosne i Hercegovine su glasali tako da danas imate 20 opstina sa nacelnicima iz SDP-a. Prema tome, ja sam jedini ostao, a dobio sam 19 novih kolega. No, ne tvrdim da i ovdje ne moze biti bolje. Vjerovatno ce se morati nesto mijenjati.

DANI: Upravo iz Vase stranke su najavili da ce napraviti neku vrstu inventure po opcinama u kojima je SDP dobio nacelnike. Ko ce izvrsiti inventurisanje rada Selima Beslagica?

BESLAGIC: Inventurisanje Selima Beslagica vrsi Vijece i ono je vec napravilo inventuru, s tim da novo Vijece ima pravo da dalje nastavi kontrolu tog posla. Moj izvjestaj i plan su prihvaceni na Vijecu. Sada zvanicno izlazimo sa realizacijom budzeta za proslu godinu, i imat cemo izvjestaj za tri mjeseca ove godine. A ako se taj budzet realizuje sa sto posto u odnosu na planirano plus donacije koje premasuju taj budzet, onda mogu reci da svijetla obraza izlazim pred vijecnike.

DANI: Predsjednik Vase stranke Zlatko Lagumdzija nedavno je izjavio kako je u nekim opcinama gdje je SDP osvojio vlast zateceno katastrofalno stanje. Interesira me koliko je opcina ciji ste nacelnik u tom smislu transparentna? Sta bi zatekao nacelnik iz SDA da je ova stranka pobijedila u Tuzli?

BESLAGIC: Zatekao bi realizaciju projekata bez ikakvih zaduzenja. Transparentnost se ogleda u tome sto mi imamo prikazan budzet sa tacnim stavkama prihoda i tacnim stavkama rashoda kao i informaciju gradjaninu, koju smo i prosle godine dali kroz novine, gdje je prikazan rad gradonacelnika za njegovog mandata i izneseni svi podaci o donacijama, u fening.

DANI: Iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu su dosle optuzbe da se SDP poceo ponasati kao SDA jer ste prigrabili svu vlast za sebe u onim opcinama gdje ste osvojili natpolovicnu vecinu glasova. Kako komentirate ove optuzbe s obzirom da ste svojevremeno i sami izjavljivali da ne biste voljeli da "razvalite" nacionalne stranke na izborima, nego bi vam odgovarao neki balans opozicije i vlasti?

BESLAGIC: Da li bi imalo smisla da se za predsjedavajuceg i za gradonacelnika postavi neko ko nema ni 10 posto glasova? Druga stvar, stranke koje su dobile na izborima u Tuzli nisu koalirale da bi mogle zajedno da se saberu i kazu kako sa 25 ili 35 posto predlazu kandidate za nacelnika ili predsjedavajuceg Vijeca. Kad se radi o izvrsnoj vlasti, ja moram da naglasim da cemo mi ispostovati i taj dio i da ce - opet u ovisnosti od toga hoce li partnerske stranke u parlamentu naci postizbornu koaliciju - oni moci predloziti kandidate, s tim da moraju dobiti minimum 10 posto glasova da bi dobili mjesto pomocnika nacelnika za odredjeni sekretarijat. Ja nemam nista protiv i dogovorili smo se da cemo ponuditi gospodi odredjeni broj tih mjesta. Moje pravo je da trazim da mi se daju dva kandidata i da se zadovolji odredjena strucna sprema za ta mjesta. Onog trenutka kad se ja opredijelim za jednog od kandidata, tog trenutka on je covjek ove opstine, a ne stranke. Prema tome, sustina je, bar mog rada ovdje, da u ovoj opstini rade ljudi koji sluze gradjanima, a ne partijama. Partija na Vijecu ima pravo da diktira politiku, a nacelnik i njegovi pomocnici moraju raditi ono sto im kaze Vijece, a ne partija.

DANI: Sta ce SDP ponuditi biracima pred novembarske izbore: samo kritiku nacionalnih, vladajucih stranaka, ili nesto vise od toga? Neki vas kritikuju kako samo kritikujete a ne nudite nikakvu platformu?

BESLAGIC: Mislim da smo se dogovorili, u principu, da cemo ove godine ponuditi strategiju razvoja Bosne i Hercegovine, jer bez toga je svaka prica uzaludna.

DANI: U cemu ce se ogledati ta strategija?

BESLAGIC: Vjerovatno u pitanjima kako izaci iz problema postojecih drzavnih preduzeca, kako izaci iz problema nezaposlenosti, socijalne nesigurnosti gradjana, penzionera itd.

DANI: U svjetlu ovih prethodnih pitanja i Vaseg desetogodisnjeg boravka na funkciji, mislim da ima misljenja u javnosti da ste Vi covjek sa preniskom funkcijom, s obzirom na poziciju u stranci i rejting koji uzivate...

BESLAGIC: Ja cu vam reci da sam se nalazio u najtezem polozaju.

DANI: U kom smislu?

BESLAGIC: Zato sto sam bio u jedinom gradu u kome su pobijedili socijaldemokrati, tako da su se svi sukobi opozicije svaljivali na ovaj grad. SDP kao partija je bio u manjini, imao je mogucnosti da kritikuje postojecu vlast. Ja sam bio u poziciji da svi nase negativnosti napadaju kroz Tuzlu i preko Tuzle. To se, recimo, reflektovalo tako sto su institucije drzave i Federacije sve cinile da u Tuzlu ne dodje nijedan projekt koji je finansiran preko tih institucija. Ja hocu da kazem da je danas daleko lakse i tek danas mi mozemo razmisljati o mom odlasku na neku visu funkciju. Medjutim, to je zadatak partije, a ja sam i prezaduzen na ovom mjestu na kojem se sad nalazim.

DANI: Ako SDP postigne dobar rezultat na novembarskim izborima, da li cete Vi prihvatiti funkciju kantonalnog guvernera ili, eventualno, neku federalnu funkciju?

BESLAGIC: Pristajanje na ovu funkciju je stvar, prije svega, politike moje stranke. Ja sam covjek koji ce do odredjenih granica apsolutno prihvatiti rekonstrukcije Socijaldemokratske partije, s tim da bih u razgovorima postavio odredjene uvjete. To nisu uvjeti postavljenja na vise mjesto, nego procjenjivanja mojih sposobnosti i mogucnosti nakon ovih 10 godina rada, da li sam u mogucnosti da prihvatim novu funkciju. Nece biti nikakvog uslovljavanja za vecom funkcijom nego funkcijom onog nivoa koji mogu izdrzati nakon deset godina napornog rada na mjestu nacelnika opstine Tuzla.

DANI: Ali ni nakon deset godina napornog rada jedno vazno pitanje niste rijesili: snabdijevanje vodom svih dijelova Tuzle...

BESLAGIC: Svaka kampanja se svodi na kampanju vode. Ako vam kazem da je jedna medjunarodna institucija koja je u Tuzli napravila analizu zakljucila da Tuzli ne treba vise ni litar vode, onda govorimo o tome da postoji jedan sistem koji u ovoj drzavi ne funkcionira. Imali smo sistem kada je bio jedan vodomjer na 400 stanova, pa "trosi, Mujo, koliko ti drago", platit cemo svi skupa. Njihova analiza je pokazala da kada bismo u Tuzli uveli u svaki stan vodomjer i kada bismo naplacivali onako kako se treba naplatiti, onda bi svi cuvali vodu i imali bi vode 24 sata. I pored toga mi smo sada u organizaciji jednog projekta koji radimo skupa sa Kantonom, a radi se o realizaciji jos 250 litara vode u sekundi i smatramo da ce to apsolutno zadovoljiti potrebe Tuzle do 2015. godine. I to u uvjetima kada su dugovanja gradjana, preduzeca, Vojske Federacije, medicinskih institucija za upotrijebljene a nenaplacene kolicine negdje oko 2,8 miliona maraka. Onda mozete misliti u kakvoj se situaciji nalazi preduzece "Vodovod". Medjutim, mi smo zakljucili sljedece: organizovat cemo projekat, bit cemo garanti tog projekta, mi cemo imati vodu, ali cemo traziti da se onome ko ne plati, zatvori voda. Neka se to odnosi na federalne institucije, neka se to odnosi na drzavne institucije, ali neka se to odnosi i na gradjane. A rekao bih da su dosad gradjani ipak najsolidnije platise.

DANI: Interesuje me Vase misljenje o onome sta se desava u "Fruteksu", o aferi u kojoj se jedna vrlo uspjesna firma...

BESLAGIC: Transformacija...

DANI: ... "transformira" tako da sva prljavstina polako izlazi na povrsinu.

BESLAGIC: Ja mislim da je to zadatak medjunarodnih institucija i suda. Moram reci da tamo ima dosta prljavih radnji i smatram da cemo naci mogucnosti i sposobnosti da ova drzava konacno jednom kaze u cemu je prevara u ovom drustvu. Ako neko zeli da opravda laznim papirima potrosnju sredstava ulaganja da bi onda to poslije proveo kao svoj vlastiti kapital, on mora dokazati da je to tako ili nije tako. Ovdje se, prema svim indicijama, jer ja ne mogu ulaziti dublje zato sto nisam ni sudija ni tuzilac, radi o pljacki u kojoj ipak neko mora da odgovara.

DANI: Cinjenica je da su glavni akteri ove afere ipak u Sarajevu. Da li se ovo moze nazvati jos jednom epizodom price o odnosu Sarajeva prema Tuzli i tuzlanskom kraju?

BESLAGIC: Prije nego sto vam dam ovaj odgovor, zelio bih reci da izmedju Sarajlija i Tuzlaka nema nikakvih sporova. Ali ima sporova oko politike koja se vodi u Sarajevu i politike koja se vodi u Tuzli. Ovdje se radi o sukobu centralizacije i decentralizacije. Imate institucije koje zele da su "gazde", kao, naprimjer, Elektroprivreda, i da sve odlucuju gore, a da ovdje cak i direktori onih preduzeca koja rade u Tuzli, kao sto je Elektroprivreda ili PTT, moraju da se pitaju za 1.000 maraka. Ne dozvoljavajuci da lokalna uprava ili lokalna samouprava ili Kanton odlucuje o svojoj sreci. Mislim da je tu ta politika sukoba koja se, izgleda, prelama i kroz sve ove afere i kroz, haj'mo reci, navodjenje Financijske policije da radi najvise u Tuzlanskom kantonu, da jednostavno svojim radom koji je apsolutno neregularan, protivzakonit, blokira disanje ovog kantona. Pitanja oko rada Financijske policije postavio sam i kao clan Federalnog parlamenta. Moram da kazem da su odgovori katastrofalni, da ukazuju upravo na ono sto smo mi rekli, da je dosta poteza protivzakonito i da za to treba neko da odgovara. Na kraju mislim da je usvojeno da Financijska policija treba da dozivi svoju transformaciju.

DANI: Znaci, Vi tvrdite da je Financijska policija politicki instrumentalizirana?

BESLAGIC: Apsolutno. A zna se pod cijom je ona kontrolom. Predsjednik Vlade je taj koji to proizvodi.

DANI: Vi ste sad pomenuli gospodina Bicakcica...

BESLAGIC: Nisam ja, ti si, ja sam rekao predsjednik Vlade (smijeh)...

DANI: Dakle, predsjednik Vlade je trenutno sredisnja licnost dva kljucna politicka dogadjaja: pominje se kao moguci Izetbegovicev nasljednik, a u otvorenom sukobu je sa Dnevnim avazom. Kako Vi vidite rasplet situacije nakon Izetbegovicevog povlacenja te oko Dnevnog avaza?

BESLAGIC: Prvo, ja sam rekao Aliji Izetbegovicu kako ima pravo da kaze trenutak kad se moze povuci. Ako je to iskreno rekao, ako ne bude bilo opet "pri ovoj pameti...", mislim da mogu reci da je to mozda kasno, ali da je to potez koji ja cijenim. Medjutim, odmah se nisam slozio, jer nije mjesto clana Predsjednistva mjesto Alije Izetbegovica. Prema tome, nasljednika, kao u sultanatu, nema. Mjesto clana Predsjednistva mora se izabrati po zakonu, a zakon u ovom trenutku, bar koliko ja znam, kaze da to treba da bude neko ko je u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Sto se tice SDP-a, mi smo za to da se tacno propise nacin na koji se vrsi postavljanje na tu funkciju. Ako budu trebali izbori, onda cemo ici na izbore. Moj stav je jasan i glasan: ne moze niko postavljati na mjesto bilo koga zato sto ja to zelim ili neko to zeli, nego samo ako postoji zakon i ako postoji za to legalna institucija koja ce to uraditi. A sto se tice sukoba sa Dnevnim avazom, izgleda da su svi shvatili da dolazi vrijeme stvarno nezavisnih novina, pa se i Dnevni avaz, izgleda, malo davranis'o, sto mene raduje u tom pogledu. Da li je taj sukob, hajde da kazemo, provociran ili je on stvaran, to vec treba malo sacekati. Meni je drago ukoliko Dnevni avaz postane nezavisna novina u smislu profesionalnog novinarstva, bez diktata. Ako je to rezultat saznanja da je perspektiva ovog drustva i ove drzave upravo nezavisno novinarstvo, onda je to dobra stvar ako se desi. Vidjet cemo da li ce moci izdrzati, ko ce biti jaci, Dnevni avaz ili SDA.

DANI: Za nekih dvadesetak dana je peta godisnjica pada Srebrenice. Interesira me kakva su Vasa saznanja o dogadjajima koji su prethodili padu Srebrenice?

BESLAGIC: Moram da kazem da smo u toku rata, i ja kao covjek i opstina Tuzla, apsolutno bili iskljuceni iz potrebe da razgovaramo o Srebrenici. Armija je radila svoj posao preko centralnih organa Armije BiH, znaci Vrhovne komande, a politicka situacija je diktirana iz Kantona i jasno i glasno je receno da Kanton vodi tu stratesku politiku. Prema tome, ucesce opstine Tuzla i ucesce Selima Beslagica i bilo koga na ovom dijelu vlasti je, sto se tice Srebrenice, bilo izbaceno i odbaceno. Jednostavno, u tom vremenu nisam imao pravo da dam saopstenje o Srebrenici. Naravno, kao covjek sam izdao dva--tri saopstenja jer sam smatrao da su stvari koje se desavaju zasluzile da se oglasimo. Neke stvari su mi tu sasvim nejasne. Mislim da se moraju otvoriti knjige, moraju se otvoriti, ja bih rekao, razgovori svih onih koji su ucestvovali u slucaju Srebrenica. Pocev od ponuda da se Srebrenica prebaci u Sarajevo ili ne znam negdje, mozda i u Tuzlu, nije bitno, do toga zasto su Oric i komanda, znaci glavni ljudi, bili izvuceni iz Srebrenice na obuku. To je nonsens da se, u ratnim uvjetima, oni koji brane izvlace da bi se skolovali. To je stvarno budalastina i glupost. Do toga da su u trenucima kada je Srebrenica padala, sve informacije bile da nece pasti. Do toga da su u trenucima padanja Srebrenice svi bili u Zenici. Mislim da je to za mene tragedija koja je najvise ostavila posljedica upravo na te ljude iz Srebrenice, a nakon toga tragedija koja je najvise pogodila Tuzlanski kanton i sam grad Tuzlu, da ne govorimo o materijalnoj strani, jer ona tu nije bitna. Trebalo je to vidjeti, trebalo je to prezivjeti, trebalo je pokusati pomoci ljudima. Neko kaze da smo ucinili sve, a to sto sam ja stalno bio napadan govori o onome sto sam vec spominjao: da je najteze biti nacelnik u opstini Tuzla i da je najteze biti Tuzlak. Iz tih razloga volio bih jednom da se sazna istina o Srebrenici, istina koja ce vjerovatno biti sramna, za neke ce biti bolna, a za najveci dio ljudi cini mi se da ce biti definitivno otvaranje ociju u pogledu svega sto se desavalo u tom vremenu i na tom podrucju.