Nazad!

DANI home page

  
 

 

U nepun mjesec dana, na kraju 1999. i na pocetku 2000, Hrvatska je skinula s vrata dva mlinska kamena koji su ju vukli na dno civilizacije: Tudjman je umro, a HDZ izgubio izbore

 

Pise: Ivan LOVRENOVIC


 


NE ZNAM IMA LI ZEMLJE NA SVOJETU KOJOJ JE
velika nu mericka opsjena Novoga Stoljeca i Novoga Milenija donijela tako opipljive i stvarne razloge za slavlje kao sto je Hrvatska. U nepun mjesec dana, na kraju 1999. i na pocetku 2000, skinula je s vrata dva mlinska kamena koji su ju vukli na dno civilizacije: Tudjman je umro, a HDZ izgubio izbore. Tako je kombinacija slijepe kontingencije i politicke volje gradjana u ovoj zemlji priredila spektakularnu demonstraciju one mogucnosti koju valjda samo politicki zivot poznaje - da se prekonoci strukturalno promijene odnosi snaga a s njima i cijela atmosfera. Naprosto, Hrvatska je odjedanput postala zemlja radosnih lica i probudjene nade.

No, kao sto se nuklearni otpad odlaze daleko od kuce da bi ona bila zasticena od njegova produzenog djelovanja, tako ce i kobno naslijedje ovoga politickog monstruma jos neko (neizvjesno dugo) vrijeme isijavati svoja maligna zracenja ne u Hrvatskoj, nego - u Bosni i Hercegovini. Da je to tako, nista bolje ne pokazuje nego onaj groteskni kontrast na izborima 2. i 3. sijecnja: dok se u Hrvatskoj upravo egzemplarno, u svim izbornim jedinicama, odvijala povijesna demontaza HDZ-a i posljednjih tragova tudjmanizma, dotle je na biralistima za famoznu listu "dijaspore" u Bosni i Hercegovini HDZ dobijao prakticno sve glasove! Mogli ste gotovo laboratorijskom zornoscu pratiti jedan neumitni, zalosni fenomen politicke retardacije. A o kakvoj neljudskoj prijevari se radi, o kakvom bezdusnom drzanju svojega vlastitog naroda u potpunom politickom mraku i zaostalosti, najbolje ilustriraju obicne izborne slicice, kakva je ona kad u novinarsku kameru govori Mara iz Kiseljaka, s karakteristicnom notom prkosa i ponosa: "Jesam, izasla sam na glasanje, da bude bolje meni i mojoj djeci, i dala sam svoj glas HDZ-u i nasemu Tudjmanu!"

Tudjmanova Hrvatska ustavom je sebi propisala obavezu da se brine o Hrvatima izvan Hrvatske, pa tako i o onima u Bosni i Hercegovini. Ni kad se ne zanemare neke prakticne koristi, koje je od toga imao mali covjek u oskudnim vremenima, ostaje cinjenica da je taj altruizam dominantno sluzio namicanju glasova za HDZ i odnarodjivanju Hrvata od Bosne, kao vaznom moralno-psiholoskom elementu Tudjmanove politike integriranja "hrvatstva" a na stetu Bosne i Hercegovine. Preciznije govoreci, tu treba razlikovati Bosnu od Hercegovine, jer u konkretno-materijalnom smislu, ova druga, koja je u Tudjman-Suskovoj "viziji" imala biti "hrvatska republika" u BiH, prosperirala je u mnogim vidovima, dok je prva u toj viziji u svakom pogledu bila osudjena na propast.

Najrjecitiji je, da druge ne nabrajam, demografski aspekt propasti. U nedavnom interviewu Globusu poglavar Vrhbosanske nadbiskupije kardinal Vinko Puljic iznosi podatke za svoju nadbiskupiju: "Od 528.000 katolika, koliko smo imali prije rata, pocetkom 1999. imali smo 210.000." A Vrhbosanska (sarajevska) nadbiskupija ne obuhvaca cak ni cijelu Bosnu, nego samo njezin veci dio, dok drugi u crkvenoj razdiobi otpada na Banjalucku biskupiju. (Hercegovina je i u crkvenom smislu - Hercegovina.) I uz nacelno vaznu distinkciju da svi Puljicevi katolici nisu bili Hrvati, a da se svi Hrvati na njegovom crkvenom podrucju nisu iskazivali kao katolici, ove brojke se ipak prakticno mogu uzeti i kao etnicke. One govore o pravoj narodnoj katastrofi: nestalo je vise od polovice, 60 posto naroda s jedinoga prostora na kugli zemaljskoj na kojemu je bio autohton, svoj na svome. K tomu, ostali su stariji, a mladi i skolovani se razisli po kontinentima, povratak ide veoma slabo, te i tih 40-ak posto naroda, koji je ostao, spada u staru i nekreativnu populaciju, s vrlo neizvjesnom perspektivom. Unutarnje, subjektivne razmjere nesrece koja je zadesila bosanske Hrvate (a one su, valjda, najmeritornije) ravne su, dakle, najvecim kolektivnim tragedijama suvremenoga svijeta.

Nije, dakako, HDZ jedini njezin uzrocnik. O Karadzicevim "majstorima" zna se vec sve sto je najvaznije da se zna. A da ni "treca strana" nije izostala, ovih dana je potvrdio sam Alija Izetbegovic, makar i samo u karakteristicno aluzivnoj naznaci. Odgovarajuci na pitanje Feralova novinara o odgovornima za hrvatski egzodus iz Bosne, on spominje srpsku agresiju, "autore humanoga preseljenja", a zatim kaze: "U sredisnjoj Bosni HVO je u proljece i ljeto napao nase polozaje, ali se potkraj 1993. nasao u inferiornom polozaju, pa je mnogo Hrvata napustilo ovaj dio Bosne i Hercegovine. Nekoliko faktora djelovalo je, dakle, u istom negativnom smjeru, sto je dovelo do velike migracije hrvatskog stanovnistva." Tko ista zna o nacinu na koji se u nas ratovalo, nije mu tesko zamisliti stravu koja lezi skrivena u Izetbegovicevoj lezernoj elipsi izmedju HVO-a koji se "nasao u inferiornom polozaju" i "mnogo Hrvata koji su napustili ovaj dio Bosne i Hercegovine"!

No, udio HDZ-a u hrvatskoj tragediji je golem, presudan. Bez Tudjmanove antibosanske politike, koju je ta stranka cijelo desetljece, u ratu i u miru, fanaticno dosljedno sprovodila, sudbina Bosne i Hercegovine i Hrvata u njoj sigurno bi bila drukcija. I, evo, najnakaznije lice te politike pokazuje se ovdje i nakon njezine politicke smrti u sredistu. Tko ce Mari iz Kiseljaka objasniti jednostavnu politicko-biolosku istinu da je Tudjman mrtav, a da je politicki opstanak HDZ-a jos jedino u interesu njegovoj nevoljenoj posestrimi SDA, i da je direktno suprotan stvarnim Marinim interesima?

Eto, dakle, golemoga posla za novu vlast u Hrvatskoj s obzirom na ustavnu obavezu da se "brine o Hrvatima u Bosni i Hercegovini". Neka ne mijenja Ustav, nego, obratno, neka svom raspolozivom energijom poradi na ciscenju onoga politickoga zagadjenja kojim je prethodna, tudjmanovska Hrvatska Bosnu zatrovala. I neka potpomogne da se Hrvati u Bosni i Hercegovini politicki subjektiviraju i reintegriraju u svoj socijalni i politicki milje.

Da Mara iz Kiseljaka nikad vise ne glasa za mrtvoga fantoma s jeftinog predizbornog postera. 

Objavljeno u broju 136 DANA, 7. januar / sijecanj 2000.

 

Nazad!

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.