 |
|
Rade li ovi nasi Srbi danas, ili opet nesto slave? U novinama pise da ne rade, jer je 9. januara Dan njihove Republike. Sinoc su tim povodom u Banjoj Luci ispaljeni pocasni artiljerijski plotuni, a pucnjava ce vjerovatno biti nastavljena i danas. Stari to cudoviste, ta Republika Srpska, iako ne pokazuje znake mentalnog odrastanja. U njenom opisu, koji se moze naci na Internetu, pored ostalog stoji da je rijec o drzavi koja se prostire na toliko i toliko kvadratnih kilometara. Tu su i drugi osnovni podaci, uz dirljivu napomenu da Republika Srpska nema izlaz na more. Ali, to nije od odlucujuceg znacaja, stoji u tekstu, pa se navodi primjer Ceske, Svajcarske i Austrije. Koliko se sjecam, Karadzic je svojevremeno tvrdio da ce mu Tudjman dati komad obale u Konavlima kod Dubrovnika, ali od tog pazara nije bilo nista. Strast za trgovanjem bila je odlika protagonista minulog rata. Godinu dana prije Dejtona, Karadzic je otvoreno iznio svoju ponudu: "Ako neko zeli da nas lisi nekih nasih teritorija, onda mora da nam da pare za to. To je negdje oko sedam milijardi dolara". Lijepe pare! Ono sto u tekstu na Internetu ne pise, to je da je na podrucju Republike Srpske prije rata zivjelo oko 830 hiljada Srba i priblizno toliko Bosnjaka, Hrvata i ostalih. Ne pise da su ovi drugi mahom protjerani, odvedeni u logore ili pobijeni, njihove zene silovane, a imovina opljackana, kako bi bio stvoren etnicki cist prostor i proglaseno njegovo pripajanje Srbiji. Ne pise ni to da su Radovan Karadzic i general Mladic proglaseni ratnim zlocincima i da se vec sedam godina kriju od Haskog tribunala. Nema ni rijeci o stalnom i smisljenom miniranju Dejtonskog sporazuma, posebno njegove odredbe o povratku izbjeglica, kako bi Radovanovi sljedbenici ocuvali plodove njegovog genocidnog rata. Prirodno je sto Srbi zatvaraju oci i zacepljuju usi pred ovakvim cinjenicama, pred banalnoscu vlastitog zla, jer je njihovo ucesce u tome bilo masovno. "Ja sam narodni sluga i izvrsavam njegove naloge", tvrdio je Karadzic. Petar Kunic, navodno vodeci pravnik Republike Srpske, izjavio je ne tako davno: "Nikada niko ne moze prisiliti jedan narod da izvrsi nesto sto ne zeli". Time je ovaj pravnik izrekao najtezu mogucu optuzbu na racun vlastitog naroda, jer prema toj teoriji Srbe niko nije podsticao a kamoli tjerao na zlocin, nego su to oni sami zeljeli. Bilo kako bilo, plotuni ispaljeni u slavu Republike Srpske zapravo su pocast zlodjelima i smrti. Oni su, istovremeno, pocast jednom neobjasnjivom paradoksu, koji se sastoji u cinjenici da Karadzicevi Srbi nazdravljaju jednoj nakaznoj, fasistickoj tvorevini, a da oni koji su tu nakazu stvarali leze u zatvoru Seveningen. Slobodanu Milosevicu, glavnom reziseru balkanskog pakla, sudi se za genocid u BiH, a Republika Srpska, cedo tog genocida, puca od veselja sto je nastala tako i samo tako. Znaci li to da su moral, logika i pravda mrtvi? Ricard Holbruk nam je u svojim memoarima ostavio utjesnu poruku, istakavsi kako je jedna od najvecih gresaka u Dejtonu bilo priznanje Republike Srpske. Ali, kakve koristi BiH ima od Holbrukovog posipanja pepelom. Niko i ne pokusava da tu gresku otkloni, mada je strancima placenim da rijese bosansko pitanje savrseno jasno da je ovdje rijec o zacaranom krugu iz kojeg nema izlaza. Nazalost, protiv njihovog cinizma i kalkulantske podmuklosti ne moze se nista. Republika Srpska je bila i ostala opasan politicki detonator. Majstora spremnih da ga aktiviraju ima na pretek. Jedan od najcuvenijih medju njima svakako je Vojislav Kostunica, koji je svoje minerske sposobnosti otkrio prije nekoliko mjeseci, na onom sijelu u Malom Zvorniku, kada je rekao da je Republika Srpska samo privremeno odvojena od majcice Srbije. Sada mu se pridruzio i premijer Zoran Djindjic, izjavivsi njemackom "Der Spiglu" da ce "Beograd zatraziti novu dejtonsku konferenciju radi odredjivanja novih granica na Balkanu, ako kosovski Albanci nastave insistirati na nezavisnosti pokrajine". Iako nepomirljivi protivnici u borbi za vlast, meso pecenog vola iz one snijezne noci na Palama, gdje se steklo jos nekoliko uglednih volozdera iz Beograda, jos ih veze. Durbin prema BiH uperio je i Andrija Hebrang, potpredsjednik HDZ Hrvatske. Siguran u povratak svoje stranke na vlast, Hebrang kaze da ce HDZ traziti reviziju Dejtona i podjelu susjedne drzave na tri entiteta. Bojim se da ce svima nama koji jos vjerujemo da od ove zemlje moze nesto biti, prije ponestati rijeci, krika i bijesa nego sto ce sa politicke scene otici oni koji su danas u apsolutnoj dominaciji i koji ne zele da odustanu od podjele BiH. Gojko BERIC
|