28.2.2000

Nezavisnost

Nezavisnost

Na referendumu 29. februara i 1. marta 1992. za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, drzavu ravnopravnih gradjana i naroda - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj zive - izjasnila su se 2,061.932 gradjana (ukupan broj glasaca bio je 3,253.847) ili 99,44 odsto izaslih na glasanje. Nasuprot zestokoj protuagitaciji SDS i prijetnji iz Beograda vecina gradjana BiH svih nacionalnosti jasno je iskazala demokratsku volju da bude svoj na svome, braneci to i oruzjem. Optuzba da su ovakvom odlukom gradjani BiH glasali za otcjepljenje od tadasnje Jugoslavije i time izazvali gradjanski rat je pokusaj ciste podvale. Disolucija SFRJ je uveliko bila u toku uz amin medjunarodnih autoriteta. Deformisana JNA vec je napustila Sloveniju i vrsila agresiju na Hrvatsku. Agresija na BiH fakticki je pocela. Odluka vecine gradjana BiH bila je izraz relevantne politicke volje u prelomnom historijskom trenutku, ali i utemeljena na drzavotvornom kontinuitetu BiH. To njeno pravo na suverenost u savremenom dobu osnovano je na odlukama ZAVNOBiH-a, AVNOJ-a i poziciji BiH kao ravnopravne republike u ostvarivanju funkcija drzave SFRJ. Republika BiH nije zagovarala raspad SFRJ, ali je bila prinudjena da i referendumom brani samosvojnost. Glas gradjana BiH na referendumu nije bio glas za rat, vec za mir i civilizovan rasplet. Referendumom je BiH ispunila uslov za medjunarodno priznanje i prijem u UN. No, Savjet bezbjednosti nije ispunio obavezu odbrane clanice UN, prepustajuci je velikosrpskoj agresiji i potom hrvatskom hegemonizmu. Doslo je do genocida, besprimjerne destrukcije zemlje, egzodusa. BiH je pretesko ranjena zemlja. Nezavisnost joj ovisi o strancima. No, ne znaci da je devalviran epohalan znacaj gradjanske volje od prije osam godina, makar nije ostvaren ni njen minimum - ravnopravnost gradjana i naroda u cijeloj BiH. Sa sjecanjem na sustinu 1992. izrazenog htjenja - kao trajnog demokratskog i drzavnog kapitala BiH - valja izaci i na izbore.

Zija DIZDAREVIC