Lazno mirotvorstvo

Ovih sam dana, boraveci sasvim nakratko u Italiji, gledao po zidovima tamosnjih starih i prelijepih kuca poruke ispisane sprejom koje pozivaju na obustavu bombardovanja Srbije i Beograda, kojima se protestuje zucno protiv "nasilja" i poziva na mir. Avioni Alijanse proglasavaju se "fasistickim" i "agresorskim", a sve se to radi u ime i za racun mira, ljubavi i sloge. Na tu temu razgovarao sam do duboko u noc sa svojim italijanskim prijateljima, medju kojima su mnogi bili tokom rata u Bosni i Hercegovini, koji znaju ko je Milosevic i zasto se radi sve ovo sto mu se radi. Pa ipak, samo su rijetki u tumacenju te price isli do kraja, ne odstupajuci ni za jotu od konacnog zakljucka: kraj je jedino i iskljucivo kad padne taj covjek kojem vise ni ime rado ne prevaljuju preko usta. Ostali, uz hiljadu obrazlozenja i ograda, uz more objasnjenja i nekakve nelagode, navijaju za "mir" do kojeg se, kako kazu, "ne moze doci bombama". Kao, svi oni znaju ko je Milosevic, sta je uradio ali ipak, mir je mir...
Istog dana pronasao sam na kiosku i novinu u kojoj je sedmicu ranije objavljen moj tekst gdje sam pokusao da kazem zasto niko u Sarajevu ne place za srusenom zgradom TV Srbije, te postavio pitanje kako je moguce da se pod crvenim zastavama po Italiji organizuju mitinzi na kojima se trazi obustava bombardovanja. Kod nas se to prevodi kao - podrska Milosevicu, svjesno ili nesvjesno. Neki su me citaoci tih novina, u pismima urednistvu, silno napali tvrdeci da ne razumiju kako neko moze biti protiv demonstracija "u korist mira". Avet ideoloskih i svakih drugih zabluda, uz pomoc medijske manipulacije, kruzi svijetom. Tamo, na zapadu, uprkos silnom upinjanju zvanicnika da objasne kako se Milosevic mora srusiti jer je to jedini nacin da se zaustavi zlocinac koji bezmalo deset godina rusi, ubija i laze, i dalje funkcionise morbidna zamjena teze: mirotvorstvo nije zaustaviti onoga ko rusi mir, vec je mirotvorstvo biti miran prema svakome na ovom svijetu, a posebno ako se on zove Milosevic i dolazi iz Srbije.
Razumijem, ne opravdavajuci, naravno, one koji svoje mirotvorstvo prema Milosevicu uzgajaju, recimo, sasvim povrsno na odijumu prema islamu, prema Bosnjacima koje su lazno identifikovali kao "istocnu opasnost u Evropi", ili prema Hrvatima u odnosu na koje imaju stara opterecenja poput Istre, Dalmacije itd. Mogu shvatiti cak i gutanje laznog mamca Milosevica prema kojem je on, eto, nastavljao Jugoslaviju u najboljim njenim tradicijama, pa su se sada pojavili "separatisti" koji ruse tu nekada divnu zemlju, prijateljskog susjeda. Ne mogu, ipak, dokuciti sta to jos doticni tiranin iz Beograda treba da ucini da bi se shvatilo kako se do mira moze doci jedino njegovom eliminacijom, a ne nikako njegovom postedom, pa to jos u ime mira.
Prije neko vece pomalo nezapazeno proslo je na TV ekranima jedno usputno pojavljivanje Carla Bildta, sjecate se kojeg, koji je najnoviju "odluku" Milosevica o navodnom povlacenju njegove vojske sa Kosova prokomentarisao pomalo cinicno i usput rijecima: "Ne zamarajte se mnogo oko toga, takvih malih prevara ce biti koliko jos hocete narednih mjeseci..." Covjek je, naprosto, bio na ovim prostorima i sasvim dobro shvatio tezu Dobrice Cosica po kojoj je laz u njegova naroda apsolutna vrlina. Tu su "vrlinu" Milosevic i svojevremeno Karadzic, Krajisnik i slicni doveli do savrsenstva.
Ipak, zasto o svemu ovome ovoliko rijeci danas, kada je mnogo toga jasno. Pa eto zato da bi se vidjelo da je svijet kao "globalno informativno selo" globalno izmanipulisan. I to se radi u miru, a ne u ratu. Kada dodje rat, tada je sve vec gotovo i kasno. I najdobronamjerniji gradjani Srbije, kakvih sasvim izvjesno ima, danas su zblanuti sto eto bas njih bombarduju kad "to nema nikakve veze sa njima". Oni, zapravo, istinski misle da to nema nikakve veze sa njima jer ih je tokom punih deset godina pripremalo na tu zabludu. Nikad niko nije kazao ni jednu jedinu rijec tim ljudima kako su i koliko su krivi za krv u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu... Isto kao sto nikada niko nije podsjetio Italijane koji prskaju zidove tuznim a gnjevnim sprej-porukama da Hitler nikada ne bi pao da se nije po njega doslo u Berlin i da bi Musolini ostao njihova sudbina da se saveznici nisu iskrcali na obale Italije usred rata.
Poruka iz svega ovoga je tuzna, ali poznata. Mi smo je naucili jos u nasem ratu: Koga su zmije grizle, i gustera se boji. Njima to nije jasno, i ne treba ni ocekivati da ce im biti jasno. Za pocetak, vise je od ocekivanja da su ovu istinu shvatili njihovi politicari. Do sada od njih nismo toliko ocekivali. Sto se mene tice, ja i dalje nemam suza za TV Srebije koju su, uostalom, oni sami svojevremeno nazvali Bastiljom. Treba li objasnjavati zasto ?