O HDZ-u, koji politicku cud ne mijenja i ako navuce modno odijelo na tri dugmeta

NA POVRATKU IZ ZAGREBA, GDJE JE
sudjelovao u slavlju povodom desete godisnjice osnivanja HDZ-a, Ante Jelavic odrzao je u Slavonskom Brodu govor Posavljacima prognanima iz Bosne, obecavajuci im ni manje ni vise nego povratak kuci.

Nema prognanoga Posavljaka koji vam u privatnom razgovoru nece reci da je "Bosanska Posavina izdana"; na pitanje tko ju je izdao, svaki ce s nokta: "Zna se, Franjo Tudjman i HDZ", a njihova je muka legla i u sarkasticni distih becarca:

Posavino, ostala mi pusta,
izdala te iskrivita usta.

"Junak" njihove pjesmice nije im ostao duzan. Prvo je Tudjman prilicno dugo na sve izazove o izdaji sutio, ali kada je stvar stigla do pjesme-rugalice, nije vise mogao trpiti. Poceo je u svojim javnim istupima, govorima i intervjuima osvetnicki i s mrznjom tvrditi da je Posavina pala zbog toga sto su Posavljaci bili kukavice, sto se nisu htjeli boriti, iako mu nije mogao biti nepoznat podatak o tri tisuce momaka izginulih u borbama za Posavinu... Bosanskohercegovacki hadezeovci, pak, od Bobana do prekjucerasnjega Jelavica o Posavini i o Posavljacima nisu govorili nikako. Ignorirali su ih dosljedno, kao da ih ni Bog nije dao.

Godinama prognani su Posavljaci, organizirani u razlicite zavicajne klubove i prognanicka udruzenja, po Hrvatskoj znali priredjivati skupove na kojima su se izvikivali zahtjevi za povratak, puni jakih zavicajnih emocija, ali i nacionalnoga patosa, naravno, hrvatskoga.

Svaki put, medjutim, kada bi se primakli izbori - bilo oni u Hrvatskoj, bilo neki bosanskohercegovacki - redovito se ponavljala ista stvar. Nasuprot ocekivanjima naivnih, posavljacki dio izbornoga tijela uvijek je glasove davao HDZ-u i Franji Tudjmanu.

Socioloski gledano, ta pojava nije ni zagonetna ni neobjasnjiva: egzistencijalna ucijenjenost i politicka zapustenost u svakom ovakvom slucaju funkcionira jednako. A da za HDZ ne bude neugodnih iznenadjenja, dodatno se brinuo HSS, onaj Tomcicev, sa hrvatske strane, svojim konformizmom i mlakoscu (govorkalo se: i svjesnom namjerom!), i tadasnji bosanski HSS, svojom potpunom neorganiziranoscu i politickom inferiornoscu.

Da HDZ-u ni na kraju pameti nikada nije bila pomisao na povratak Posavljaka u njihove domove i krajeve, najbolje svjedoci drzanje ove stranke u dosadasnjim izborima, te njezin stav o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini. Na izborima, naime, HDZ se u Republici Srpskoj nije prijavljivao (ili je to u posljednje vrijeme cinio samo simbolicno), a zvanicno, pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, njegov stav o jednakoj konstitutivnosti svih naroda na cijelom podrucju drzave do danas jest izricito negativan.

U ono malo sacuvanih biljezaka iz rata, koje jos drzim uza se, i u kojima su necitko i u brzini zabiljezeni samo najsnazniji i najvazniji dogadjaji, ima datum 7. listopada 1992.: "Vec u tri sata ne spavamo. A od pet - pakao od detonacija i pucnjave po cijelom Sarajevu. U sest vijesti na tranzistoru: jucer pao Brod. Postrojbe HVO-a, nakon organizirane evakuacije stanovnistva, izvukle se na hrvatsku stranu. Cetnici zauzeli Brod i srusili most. Sok i sutnja." Kasnije sam od mnogih Posavljaka slusao krvave detalje o "organiziranoj evakuaciji stanovnistva". Aktivno je u njoj, kazu, sudjelovala i vatrena moc HV-a...

Nemam pojma sto je toga dana mogao raditi dojakosnji mladi porucnik JNA Ante Jelavic, niti znam je li uopce imao potrebu registrirati pad Broda i katastrofu Posavine. Ali, nekako sam uvjeren da bi barem bolji obicaj, da o politickom obrazu i ne govorimo, nalagao da se pred Posavljake, ako si hadezeovac, ne moze izaci bez minimuma isprike i trazenja oprosta.

Nepostojanje prave opozicije i razvijene kriticke javnosti, omogucuje, medjutim, politicarima da valjda ni sami vise ne primjecuju vlastitu dvolicnost i licemjerje. Tako ce Jelavic na slavi u Zagrebu, na celu brojne stranacke delegacije (Prlic, Brajkovic, Maric, Skopljak, Luzanski...), reci: "Sve sto su predsjednik Tudjman i HDZ postigli na najbolji ce nacin osigurati opstojnost i suverenitet Hrvata u Bosni i Hercegovini". Izgovorivsi tu flagrantnu povijesnu i politicku laz, a na psiholoskom i moralnom planu grubu uvredu, sol na ranu, svim nebrojenim hrvatskim i bosanskohercegovackim zrtvama HDZ-ovih i Tudjmanovih "dostignuca", Jelavic ce odmah sutradan u Slavonskom Brodu ne trepnuvsi obecati Posavljacima svijetlu buducnost, naravno, pod barjakom HDZ-a! S time, da je ovaj put pod taj barjak strpao, kako rece, "svu hrvatsku pamet", zajedno s prvacima opozicije, izrijekom "Simica, Kljujica, Brkica i ostale"... Dobro dosli u HDZ!

Kako ce izgledati i sto ce poroditi novo forumskohrvatsko jedinstvo, to ce se jos vidjeti, ali da HDZ politicku cud ne mijenja, ako navuce modno odijelo na tri dugmeta, bilo je vise nego jasno iz jednoga dijela Jelaviceva govora Posavljacima. "Ne moze vise ovako", uzvikuje on, "Hrvati se moraju vracati u Posavinu", i argumentira to time sto HDZ dopusta da se Srbi vracaju u mjesta u kojima su "Hrvati vecinski narod": Drvar, Glamoc, Grahovo.

Treba li uopce podsjecati: do "Oluje" 1995. godine u Grahovu bilo je Hrvata ispod dva postotka, u Glamocu jedva jedan, a u Drvaru ni toliko. Gdje je to spram Posavine! No, jos je gore ono sto ta Jelaviceva poruka znaci nesretnim Hrvatima iz Mrkonjica, Kaknja, Varesa i cetrdesetak drugih bosanskih opcina, sto sada trunu "ne spadajuci nigdje", kako sami za sebe kazu, u tim mjestima gdje su sada "vecinski narod". Ona im porucuje da svojih kuca vidjeti nece, barem dok se HDZ bude pitao.

Ako se i politika mora podvrgavati bar elementarnim nacelima logike, ili samo zdrave pameti, najmanje jedan od dva uzastopna Jelaviceva istupa nuzno je lazan. Bilo bi dobro kad bi to bio onaj u Zagrebu. Da se u to povjeruje, nazalost, nema nikakve osnove.