DANI: Gospodine Hafizoviæu, jesu li Bošnjaci dobri muslimani?

HAFIZOVIÆ: Mogli bi biti. U svakom sluèaju, u odnosu na druge, mislim da bi ih se moglo svrstati u ponajbolje, ali kad kažem mogli bi biti, u tom sluèaju uvijek otvaram perspektivu za to da oni treba stalno da rastu, jer musliman zapravo znaèi biti neko ko teži toj jednoj savršenoj praksi, jednoj totalnoj univerzalnosti. Musliman, zapravo, znaèi stajati u stavu svakidašnje životne ravnoteže i iz te ravnoteže onda možete obujmiti cijeli svijet. To se ne može u jednom potezu, ne može u jednom danu, ne može u jednom životnom vijeku, u ljudskom vijeku, u životnom vijeku èovjeka pojedinca, nego je to jedan složen, jedan dugoroèan egzistencijalni proces, proces koji traje, koji nikada ne smije ni u duhovnom ni u fizièkom smislu da prestane.

DANI: Kako tumaèite monopol Rijaseta Islamske zajednice kada je u pitanju odlazak tih koji bi mogli biti ponajbolji muslimani na hadž?

HAFIZOVIÆ: Oni, naravno, neæe reæi da je to monopol, ali èovjek iz svakidašnjice, naš obièni èovjek je to tako nekako vidio. Meni se zaista desilo na više mjesta i u više prilika da èujem iz usta razlièito profiliranih ljudi gotovo jedinstvenu ocjenu. Svi smatraju da to jeste jedan ružan monopol. Èini mi se i samom da takav jedan napor i takav jedan pokušaj da se gotovo, da tako kažem, ediktom uvjetuje graðanima muslimanima da izvrše jedan fars, jednu svoju vjersku dužnost, nije dobar. Mislim da je to stvar koja nimalo ne ide u prilog jednoj instituciji kakva je Rijaset. Mislim da je to nešto što æe samo doæi kao dodatno breme, kao dodatan teret koji æe danas-sutra sve više pritiskati Rijaset i Islamsku zajednicu u njenom svakidašnjem radu. Štaviše, shodno nekim islamskim standardima koji su nikli iz same naravi islamske vjere, jedan takav postupak ne bi se mogao nikako opravdati. Kako u islamu ne postoje anateme, tako u islamu ne postoje ni edikti, ne postoji praksa, ne postoji institucija koja bi mogla opravdati nakanu da se neke stvari rješavaju snagom administrativne odluke. To kako æu ja iæi na hadž, kako æe uopæe neko od muslimana otiæi na hadž, to je, doista, stvar tog èovjeka, svakog èovjeka pojedinca. Ono što Rijaset u tom sluèaju treba da uradi je da osigura najprikladniji, pa i najjeftiniji naèin odlaska na hadž, obzirom na tešku egzistencijalnu situaciju u kojoj se mi danas nalazimo. A ko æe posao tehnièki završiti, to je najmanje važna stvar, to je nešto što ne bi trebalo da bude u nadležnosti Islamske zajednice, nego u nadležnosti ljudi koji bi to uradili na bolji naèin.

Hadž i saudijski diktator
DANI: Profesore Hafizoviæu, iako je život poslije rata daleko od sreæe i materijalnog blagostanja, nije li, u najmanju ruku, neuputno da veliki broj bosanskih hadžija odlazi da izvrši taj fars zahvaljujuæi parama jednog prononsiranog despota kakav je saudijski kralj Fahd?

HAFIZOVIÆ: To je stvar o koju se svako na neki naèin spotakne i to je nešto što nikoga ne ostavlja ravnodušnim. To je, otkako je taj naèin odlaženja na hadž ovdje postao nekom vrstom prakse, predmet kritike kod naših ljudi, nekad malo žešæe, nekad malo blaže. Uvijek se postavlja pitanje otkuda jednom kralju, na kraju krajeva, novac. On jeste prvi èovjek, ali odakle mu toliki novac i odakle mu pravo da selektira ljude, da kaže - ove godine toliki broj tih i tih ljudi æe iæi na hadž. Mislim da je to jedna praksa koja je, doista, nešto što ipak nije najprimjerenije islamu. Ako veæ postoji takva praksa onda bi, vjerovatno, bila obaveza, evo, na Islamskoj zajednici, na Rijasetu, na drugim njegovim institucijama, da barem nekako, na jedan trijezan naèin, razrade strategiju slanja na hadž, da imaju, ukoliko ta praksa potraje duži niz godina, jedan dugoroèniji plan, ali plan koji bi išao za tim da takovrstan odlazak na hadž zaista pripadne ljudima koji zadugo neæe biti u situaciji da o sopstvenom trošku odu na hadž. Druga je stvar što ljudi inaèe postavljaju pitanje da li je taj hadž validan ili nije. To je nešto što u krajnjoj liniji ostaje u Božjem nadgledstvu.

DANI: Ali, o trošku saudijskog diktatora na hadž odlaze i mnogi javni ljudi Bosne, oni èija je odgovornost, zbog same vrste posla kojim se bave, velika. Neki od njih bivaju na taj naèin kupljeni i više nikada neæe napisati rijeè kritike kako protiv feudalne saudijske vlasti, tako i protiv domaæih vlastodržaca. Zar to nije bolno?

HAFIZOVIÆ: Bolno jest u svakom sluèaju. I velim, to je praksa pred kojom smo mi još pomalo zateèeni, iako ona egzistira nekoliko godina. Ja mislim da je to nešto što se ne može samo u jednom vremenskom odsjeèku razriješiti. Cijelu tu stvar èovjek bi zaista morao elaborirati na teorijskoj razini. Ta elaboracija bi u sebe ukljuèila brojne aspekte pa èak i one koji bi postavili pitanje samog moralnog karaktera, pitanje moralne naravi uopæe jednoga takvoga èina. Mene je, recimo, pogodila takva jedna privilegija. Ja sam zaista imao sreæe da budem jedan od hadžija '94. godine. Naravno, bio sam jako iznenaðen, sve je to došlo jako brzo i ja sam to iskoristio, ali ni u jednom momentu ta privilegija me nije navela na pomisao kako bih ja od tog momenta trebao prestati govoriti o nekim stvarima, pa èak i o tome, o toj praksi. Velim, ako ta praksa postoji i ako postoji nakana da ona dugoroènije egzistira, onda bi zaista trebalo u dobroj mjeri razmisliti kako i na koji naèin da ona bude uozbiljena.

Šta je to vehabizam?
DANI: Iz Saudijske Arabije je stigla i jedna nova interpretacija islama koja je sada u žiži javnosti, taj famozni vehabizam. Ja bih Vas zaista molio da nam date jednu znanstvenu interpretaciju vehabizma i da na neki naèin odredite njegovu poziciju u Bosni?

HAFIZOVIÆ: O vehabizmu se u zadnje vrijeme kod nas puno govori. To pitanje se iznova aktualizira, tim prije što ta vrsta pojave sve više provaljuje u naš svakidašnji život. Odmah da na poèetku ustanovimo: vehabizam je stanoviti selefizam. Kažem, stanoviti, zato što selefizam, zapravo, u naèelu znaèi tradicionalizam. To je jedno tradicionalno mišljenje ili gibanje, jedan misaoni tok koji ide za tim da stalno kod pojedinca muslimana i kod muslimanskog naroda razvija svijest o njegovim izvorima. To je, dakle, jedan tradicionalizam koji nas vazda nastoji nekako vezati i držati uz naše duhovne izvore, uz korijene. Vehabizam je, kažem, stanoviti selefizam zato što postoje i drugi obzori kod selefizma, postoje druge škole, drugi tokovi koji na jedan drugi naèin i kroz neke druge moduse takoðer pokušavaju istu vrstu svijesti razvijati kod muslimana. Vehabizam je, naèelno govoreæi, jedan, hajde da kažemo, interpretativni tok, iako je to za sami vehabizam prejak naslov. Njega je teško porediti sa drugim interpretativnim tradicijama islama i drugim misaonim tokovima. Vehabizam ne može biti isto što i sunizam, još manje može biti isto što i sufizam, na kraju krajeva, što i šiizam. Svaki od ovih tokova treba respektirati, svaki ima svoje sadržinsko pokriæe iza koga leže vijekovi sasvim relevantno napisane literature. Dakle, vehabizam je zapravo jedan misaoni tok koji se utemeljio negdje koncem 17. i poèetkom 18. vijeka. Njegov duhovni rodonaèelnik je Muhammed 'Abdulwahab, stanoviti reformator, porijeklom iz Saudijske Arabije. To je èovjek koji je revnovao, èak, ja bih rekao, jednoj vrsti redukcionistièkih ideja, u tom smislu, što je želio muslimanski narod, muslimansku zajednicu, muslimane uopæe, vezivati uz te primarne izvore ali pod uvjetom da muslimani uvijek ostaju kod svojih izvora i da nikad ne nastoje ni na koji naèin, znanstveno, teorijski i sl. posredovati i odmišljati te izvore. Ja za vehabizam kažem da je, uvjetno reèeno, interpretativni tok koji nema svoju literaturu, koji nema svoga mišljenja, jedan duhovni tok koji zaista zagovara krajnje reduciranje èovjeka kao pojedinca i muslimana kao zajednice.

DANI: Šta su duhovni temelji vehabizma?

HAFIZOVIÆ: Vehabizam, de facto, kao fenomen poèiva na nekoj vrsti politièke nagodbe izmeðu veæ pomenutog Muhammeda Ibn 'Abdulwahaba i rodoslovnika današnje kraljevske dinastije Sauda. Oni su se naprosto nagodili da u novoj državi koju su pokušali uspostaviti i na kraju je i uspostavili, ravnomjerno podijele nadležnosti: da politièka vlast pripadne toj porodici Sauda, a što se religijskih poslova i religijskog života tièe, to æe biti u nadležnosti Muhammeda Ibn 'Abdulwahaba i, kasnije, njegovih sljedbenika. Preraspodjela na neki naèin i dan-danas funkcionira u Saudijskoj Arabiji i možda još negdje drugdje u nekim drugim dijelovima muslimanskog svijeta, tamo gdje se vehabizam uspio nametnuti kao jedina religijska praksa.

DANI: Je li vehabizam magistralni religijski tok u Saudijskoj Arabiji?

HAFIZOVIÆ: To je, rekao bih, jedini tok. Sad, je li on magistralan, to je druga stvar. Teško bi bilo reæi da je magistralan. Zašto? Magistralan je onaj tok koji je u svojoj sadržinskoj nutrini vrlo bremenit, vrlo raskošan, to je tok koji u sebi fokusira raskošnu literaturu, to je tok koji u sebi ima jedno prepoznatljivo duhovno rodoslovlje. Vehabizam to nema. Nakon Muhammeda Ibn 'Abdulwahaba, koji je napisao knjige što se u povijesti muslimanskog mišljenja izuèavaju kao stanovita interpretativna literatura islama, mi nemamo nekog relevantnog autora koji bi mogao eventualno produbiti, proširiti, domisliti ideje Muhammeda Ibn 'Abdulwahaba, ideje za koje ja mislim da su u poreðenju sa drugom muslimanskom literaturom više nego osrednje. To su ideje koje su, na kraju krajeva, poluèile neke svoje duhovne rezultate koji se mogu sažeti u jednu misao. Vehabizam je redukcionizam. Jer, ako vi, a meni se to desilo '94. godine na hadžu, tragajuæi za literaturom koja tamo funkcionira, ne naðete ništa relevantno što bi mogli kupiti i ponijeti kuæi, jedino što možete poslije takvog iskustva zakljuèiti jeste to da je vehabizam više jedno ideološko usmjerenje negoli škola mišljenja. To je neki moj stav i ja bih mogao možda nekom drugom prilikom dati dodatnu argumentaciju.

Havina odjeæa
DANI: A otkuda sklonost, haj'mo reæi, kod jednog dijela bosanske mladosti da prihvati takvo jedno redukcionistièko, arhaièno uèenje?

HAFIZOVIÆ: Pazite, kad èitate ove intervjue sa ljudima koji su bili i valjda još uvijek jesu bosanski muslimani, ali se sad radije predstavljaju kao pripadnici tog selefistièkog vehabistièkog pokreta, možete primijetiti kako oni svoju predvehabistièku muslimansku poziciju smatraju nekom vrstom grijeha i njihove neupuæenosti u islam. Oni su tek progledali onog èasa kad su se opredijelili za vehabizam! Ono što vehabizam u svojoj propagandi promièe jeste to kako je on jedini autentièni predstavnik islama, što je nonsens. Ne samo da takvo što vehabizam za sebe ne može tvrditi, nego nijedan interpretativni tok u islamu ne može sebi priskrbiti tu privilegiju. Kao što, recimo, ne možete povuæi znak jednakosti izmeðu islama i sufizma, ili islama i šiizma, ili bilo kojeg drugog duhovnog gibanja u islamu, jednako tako tu vrstu znaka jednakosti još manje možete povuæi izmeðu islama i vehabizma. Islam je duhovna zbilja. To je naše duhovno tlo pod nogama. To je, hajde da kažemo, i duhovni i fizièki èokot iz koga se onda izvija i razvija ono što zovemo univerzalnim muslimanskim genijem. Ne možete vi jedan vehabizam poistovijetiti sa islamom. Ne možete vi poistovijetiti horizontalu i vertikalu. To su dva razlièita polja. Ne možete ono što je produkt ljudskog genija poistovijetiti sa onim što je produkt samoga božanskoga genija.

DANI: Ali, profesore Hafizoviæu, kako se moglo desiti da najrigidnija interpretacija islama tako naglo i neoèekivano prodre u bosanski islam? Molim Vas da kao vrstan znalac ove problematike kažete treba li žena u islamu biti pokrivena ili ne? Treba li žena po Kur'anu da vidi ili ne vidi?

HAFIZOVIÆ: Ne samo da žena treba da vidi, èovjek musliman uopæe treba da vidi, jer musliman, evo, ne dijeleæi ga na muško i žensko, musliman kao takav treba da gleda, treba da ima i fizièku i duhovnu bit. Nažalost, cijeli razgovor o ženi u islamu gotovo se svodi na neke krajnje efemerne stvari, recimo, kao što je to pokrivanje. A što se baš tièe tog famoznog pokrivanja, nužno je kazati da Kur'an najprije preferira jednu posebnu vrstu odjeæe, a to je duhovna odjeæa kao najbolja odjeæa. Kada je u pitanju kultura odijevanja u islamu, to naèelo ide u prvi plan. A što se tièe fizièke odjeæe, naèin na koji bi se muslimanka trebala odijevati se najbolje prepoznaje u instituciji namaza. Tako kako muslimanka staje pred Boga, takva može da ide i napolje. Ako njeno otkriveno lice može da vidi Kabu, ako može u namazu žena muslimanka da stoji otkrivenog lica i zbori na neki naèin s Bogom, ja ne vidim što bi to ijedan èovjek naše svakodnevnice ovdje ili negdje u svijetu bio svetiji pa da bi žena muslimanka onda trebala pred njim da pusti veo, da pusti nikab, da pusti to platno ispred oèiju kako ne bi gledala svijet. Na kraju krajeva, ja tu nekad budem malo cinièan i kažem, buduæi da je Kur'an univerzalna objava, da on onda u sebi fokusira i sve pretpovijesne i povijesne vijekove, pa i ono povijesno razdoblje u kome se javio i u kome je djelovao poslanik Adem. Šta to znaèi? Vi u Kur'anu, izmeðu ostalih kazivanja, imate i kazivanje o Ademovom Džennetu ili Raju. Kad tražite neke potanke podatke vezane za naèin njihovog odijevanja u tom periodu i u takvom jednom okolišu, onda kažete kako je Hava bila u Džennetu odjevena: imala je jednu pregaèu od smokvina lista. Svako danas ima priliku da vidi smokvu i da vidi kakav je njen list. Dakle, dva smokvina lista, jedan sprijeda i jedan straga. Tako je bilo, da budemo banalni. Ako je Hava u Džennetu mogla takva biti, šta fali da žena muslimanka sasvim otvorena pogleda i lica danas hoda ulicama, pristojno odjevena kao kad hoæe da klanja. Zar to nije dostatno, zar to nije nešto što temeljito korespondira sa naravi islamske vjere. Nastojanje da se ženi muslimanki zatvore oèi i da se ona naprosto pokrije tako da ne vidi svijet, smatram stanovitim ekstremizmom.

Zakovanost i napredak islama
DANI: Kada bi napravili jedno putovanje kroz vrijeme, otišli do Muhammeda a.s. i pozvali ga da bude gost ovog umiruæeg stoljeæa, šta mislite, bi li on nosio kravatu i oblaèio se npr. kod Versacea?

HAFIZOVIÆ: Ja pretpostavljam da bi, jer je poslanik islama, sudeæi po njegovim rijeèima i djelima, prema njegovom životnom stavu u onom vremenu, na neki naèin bio moderan èovjek. Bio je èovjek èija rijeè i èiji ukupni životni stav sasvim korespondiraju njegovom vremenu. Na kraju krajeva, poslanik islama je poticao iz aristokratskog kruga. Dabome da se kaže da je on bio i pastir, ali u svetoj povijesti, u svetim tekstovima to ima jedan drugi simbolizam, jedno drugo znaèenje. To je nešto što više udara na jedan duhovni dignitet kojeg imaju svi, ili preko kojeg se prepoznaju sve glasonoše rijeèi Božje i prije Muhammeda a.s. Smatram, dakle, da njegov ukupni životni stav i Objava koju je donio, svjedoèe o islamu kao religiji èiji duhovni izvori sa svojim univerzalnim porukama mogu biti uèitani u svaki vremenski èas. I ne samo da mogu, nego moraju. Iskonski sveti zakoni moraju biti u skladu sa vremenom, moraju razumjeti to vrijeme. Na tragu takvih standarda koji se crpe iz Kur'ana i Poslanikova hadisa u šerijatskom pravu je izvedeno i pravilo koje kaže da se zakonima vremena primjeravaju stanoviti religijski zakoni.

DANI: To je velika vrijednost islama, ali nažalost, najmanje se primjenjuje meðu muslimanima. Naime, upravo tamo gdje sunce izlazi i gdje je islam roðen, dakle, na Istoku, imamo suton slobodnog mišljenja, potpuno zakovane zakone koji su možda imali smisla prije 1.000 godina, ali danas sramote muslimane. U èemu je problem? U muslimanima ili u islamu?

HAFIZOVIÆ: Naravno, problem ne može biti u islamu. Svi problemi se uglavnom mogu pojaviti kod muslimana, ili meðu muslimanima. Ni svi muslimani nisu isti. Postoje muslimani razlièitih podneblja. Postoje muslimani koji pripadaju razlièitim mentalitetima. To je paradoks da je upravo na izvoru islama islam zakovan, umrtvljen, reduciran do kraja, nekako zaleðen u jednom vremenu, u jednoj kulturnoj i povijesnoj tradiciji. Mislim da je problem u mentalitetu ljudi koji tamo žive, što ne znaèi da je taj mentalitet bogom dat tako da se ne može razvijati i da nije mogao duhovno, kulturno i u svakom drugom smislu rasti. Drugi razlog zašto je taj mentalitet ostao u duhovnom smislu rijeèi, da kažemo, patuljast, je upravo u jednoj doktrini kakva je vehabizam. Narav te ideologije je takva da ona ide za tim da èuva izvore, da ti izvori, naprosto, na neki naèin ne teku dalje, da se konzerviraju onakvim kakvim jesu.

DANI: To je nešto zbog èega islam pati, pati na Zapadu, pati u Bosni...

HAFIZOVIÆ: Nije tu krivica u islamu. Islam, takav kakav jeste, ponuðen je i drugim podnebljima i doživio je u tom interpretativnom smislu strahovit napredak. Sjetite se nekadašnje Andaluzije ili muslimanske Španije. Vi znate da je tamo bila grandiozna duhovna kultura, do te mjere raskošna da je ona i danas, i bit æe još zadugo, predmet kulturološkog propitivanja, kako ljudi u islamu, tako i onih koji dolaze iz drugih kulturnih, civilizacijskih i religijskih krugova. Jedino je na svom izvorištu islam ostao, na neki naèin, zakovan. Kad sam rekao da je problem u tom mentalitetu, ja æu to ilustrirati jednom èinjenicom. Naime, u prvim razdobljima muslimanskog mišljenja postojao je veliki strah od toga da li da se uopæe tumaèi kur'anski tekst ili Poslanikov hadis, ili da se ne tumaèi. Jedan nevjerovatan, gotovo nerazumljiv strah je bio prisutan i ljudi obièno u prvom, pa i u drugom stoljeæu nisu htjeli o tome da razmišljaju, veæ su taj duhovni pothvat Kur'ana i hadisa prenosili onakvima kakvi jesu. Tek prva mišljenja, prva novija tumaèenja tradicije u islamu krenut æe u nekim drugim geografskim prostorima, ali ne na tlu Saudijske Arabije. To je i danas, na neki naèin, ostalo tako, taj, da kažemo, sindrom. Jedan, ne mogu reæi uroðeni strah, ali strah koji nije nikada de facto prevladan nekako je na tim prostorima i danas ostao da vlada. I danas jedan takav fenomen kao što je vehabizam radije pristaje uz èinjenicu - dajte da èuvamo izvore ne pokušavajuæi da ih na bilo koji naèin tumaèimo, ne pokušavajuæi da temelje poruke izvuèemo iz izvora i da ih uèitamo u ovo vrijeme. Možete li neko razdoblje povijesti èuvati za sva vremena? A intencija je, zapravo, ta.

Bog nije diktator
DANI: Jeste li zadovoljni ijednom islamskom državom u današnjem svijetu?

HAFIZOVIÆ: Naravno da nisam, s obzirom na ono što ja mislim da bi islamska država trebala biti. Ono što se danas u stanovitom smislu tu i tamo u islamskom svijetu pokušava zvati islamskom državom gotovo da nije ni embrio onoga što islamska država treba da bude. Mislim da se islamska država ne može realizirati a da se prethodno ne odmisli jedna strategija kako i u kom smislu ta islamska država treba da se utemelji, kako da se razvija i kako da se dovrši u nekoj svojoj sadržini.

DANI: Prihvatate li egzistenciju onih ideja u Bosni koje su s onu stranu Boga, koje hoæe da kažu: Bog je mrtav?

HAFIZOVIÆ: U svakom suèaju da, zašto da ne. Svaki èovjek ima nešto što se zove njegovo osobno ljudsko dostojanstvo, njegova sloboda, korpus njegovih pojedinaènih graðanskih prava, prava za koje se svako zalaže, prava bez kojih neæe biti demokracije, za koju još ne znamo šta je, ali, vjerovatno, i demokracija na neki naèin može biti sinonim za ono što danas zovemo nekom idealnom državom u kojoj æe cijeli ljudski rod biti sretan, ne samo muslimani ili samo kršæani, veæ cijeli ljudski rod.

DANI: To mi lièi na savršenstvo, a ja svako savršenstvo doživljavam kao izgledni, pa èak i izvjesni totalitarizam.

HAFIZOVIÆ: Iz ove naše svakidašnje perspektive to tako jeste. Za Boga se kaže da je savršen, ali Bog ipak nije diktator, nije apsolutista. Možda ja na to suviše romantièarski gledam kao teolog, na osobit naèin ljubeæi Boga ne mogu da mu vidim mahane. Ako je Bog pojam savršenstva onda znaèi da u njemu ne stanuje bilo koja vrsta jednoumlja. Pa i Poslanik je rekao da je razlièitost u mišljenju milost.

DANI: Neke muslimanske nacije, ako pogledamo njihove politièke sisteme, izbacili su iz svoje prakse taj Poslanikov hadis.

HAFIZOVIÆ: Nisu svi. Neki su ga zaboravili. Neki za raèun jedinstva, ali to je klasièno jednoumlje na koje bi se sigurno i Poslanik stresao. Za raèun toga jednoumlja su ga zaboravili, ali hoæu reæi da taj Poslanikov hadis koji je naprosto aksiom, u toj jednoj idealnoj državi kojom bi ravnalo savršenstvo, ne bi izgubio na snazi. Taj aksiom ne bi bio nepoželjan, naprotiv, on više ne bi bio aksiom u teoretskom smislu rijeèi, to bi veæ bio aksiom koji bi bio pretoèen u neku vrstu aktivnog, egzistencijalnog ethosa. Ta razlièitost u mišljenju bi bila jedna snaga zahvaljujuæi kojoj bismo mi uopæe egzistirali kao savršeni. Odavde, sa ove vremenske distance, iz ove svekolike naše nesavršenosti, uopæe je taj ideal teško pojmiti.

Vještièije jaje
DANI: Da li je SDA kao stranka na vlasti politièki instrumentalizirala islam? Preciznije reèeno, da li je novi moral u Bošnjaka, koji se manifestira inflacijom tzv. vjere na folkloristièko-politièkoj ravni, iskreni izraz slobodne volje bosanskih muslimana ili, pak, zloupotreba vlasti?

HAFIZOVIÆ: Današnja politièka zbilja i kod nas u Bosni i drugdje nije osloboðena sindroma instrumentalizacije, pa se tako i vjera instrumentalizira u politièke svrhe. U Bosni je to prisutno na jedan intenzivniji naèin, svi je upražnjavaju, ne samo SDA. SDS je, na kraju, Boga proglasio Srbinom, do te mjere je dakle taj sindrom instrumentalizacije otišao. Sve politièke stranke, osobito one koje imaju najviše politièke moæi, a to su vladajuæe stranke, taj fenomen upražnjavaju onako kako im se dopušta. Ja mislim da ta pojava inaèe nije dobra. U više navrata sam govorio da æe politièari i teolozi, kao i cijeli narod s kojim rade, svaki u svojoj domeni, biti sretniji ako tog sindroma instrumentalizacije bude što manje. Dovoljno je druge nesreæe da bismo na taj naèin pokušavali da uspostavimo tu vrstu svadbenog veza koji nikad neæe donijeti dobroga potomka. Ni u fizièkom ni u duhovnom smislu. Ja tu obièno upotrebljavam jednu metaforu, kažem iz tog veza se obièno zametne vještièije jaje, a to jaje nikad ne prijeðe u fazu embrija i nikad ne završi sa konkretnim ljudskim oblièjem nego prije vremena provali u svijet. Mislim da smo mi to u dobroj mjeri mogli vidjeti ili osjetiti. Naravno, to uvijek može biti puno gore i tragiènije ukoliko se ustraje na takvoj vezi. Ja mislim da bilo koja politièka stranka, danas je to SDA, sutra to može biti neka druga bošnjaèka stranka, može i bolje i punoljetnije i savršenije funkcionirati, a da se toliko ne vezuje za jednu, recimo, vjersku zajednicu, ili obratno. Pa ne treba, valjda, nijednoj vjerskoj zajednici dodatni legitimitet mimo onoga kojeg joj Bog daje! Ne treba, valjda, taj legitimitet tražiti kod politièara, u politièkoj partiji.

DANI: Ali, ja bih rekao da je vladajuæa bošnjaèka politièka stranka u dobroj mjeri instrumentalizirala islam u najbjednijem politièkom smislu. Vi ste ne jednom kazali da je danas problem u Bosni taj što se teolozi bave politikom, a politièari vjerom, što je SDA i potvrdila izbornim sloganom - "u svojoj vjeri, na svojoj zemlji".

HAFIZOVIÆ: Da. Naravno, ja se tog stava ne odrièem. Ja i dalje tako mislim. Još uvijek traje vrijeme konfuzije, još uvijek ovdje stvari nisu na mnogim razinama riješene, na kljuènim razinama nisu bistre, još uvijek vlada vrijeme neke smušenosti. Još se ovdje ne nazire jedna sretnija perspektiva unutar koje bi se mogao desiti izlazak iz ove totalne krize u kojoj se mi nalazimo. Istina, to o èemu pitate je manir, možda još uvijek u manjoj mjeri, ali to je još uvijek manir kod naših vjerskih dostojanstvenika i politièara. Politièari, valjda u nedostatku nekih konstruktivnijih politièkih vizija, radije pribjegavaju nekim vrijednostima koje više pripadaju polju religije. Onda se takvim vrijednostima razmahuju, a teolozi, da li iz razloga svog višegodišnjeg odsustvovanja iz javnog života ili iz nekih drugih razloga, na kraju, zašto ne reæi i to, možda i iz razloga neposjedovanja neke autentiènije teološke vizure, radije pribjegavaju razmahivanju onih vrijednosti koje više pripadaju polju politièkog. To je gotovo jedan univerzalni obrazac i univerzalni manir koji važi za politièare i vjerske dostojanstvenike ma iz koje politièke strukture i religijske forme dolazili. Kod Bošnjaka se to, u nekoj mjeri, malo više koristi negoli kod drugih. Ja, naravno, kad kazujem takve reèenice, govorim to iz razloga što mislim da bi bilo vrijeme da se prestane s tim, pa da svako poène raditi to za šta je pozvan da radi. Dakle, kada govore kardinal Puljiæ ili reis Ceriæ ili neko treæi, onda bi to što govore najprije trebalo biti utemeljeno na primarnim religijskim vrelima.

DANI: Da li SDA ima utjecaja na Islamski fakultet?

HAFIZOVIÆ: Vjerovatno da ima. Islamski fakultet ipak je jedna strateška obrazovna institucija u bošnjaèkom narodu i nije nevažno kako ta ustanova funkcionira. Vjerujem da SDA nije indiferentna, nije im svejedno kako funkcionira taj fakultet, ko tamo i šta radi. E, sad, da li je taj utjecaj izravan ili neizravan, s obzirom na najnoviji ustav Islamske zajednice koji je otprilike stvoren tako da Fakultet islamskih nauka više ne prepoznajete kao autonomnu ustanovu, to je pravo pitanje. Nekad je fakultet imao autonomiju, sada je nema ni u jednom procentu. On je pod totalnom jurisdikcijom Rijaseta Islamske zajednice...

DANI: A Rijaset pod totalnom jurisdikcijom SDA...

HAFIZOVIÆ: E, sad, odnos izmeðu Rijaseta i ove najmasovnije politièke partije Bošnjaka je takav kakav jeste. To svako može vidjeti i ne može se poreæi da utjecaj ne postoji. Da li je on izravan ili neizravan, to je stvar procjene.

Rušdi i kazna za grijeh
DANI: Jeste li èitali Salmana Rušdija?

HAFIZOVIÆ: Da. Èitao sam Djecu ponoæi i, naravno, ne znam kako bi èovjek odolio da ne proèita i njegove Satanske stihove koji su izazvali buru na svjetskoj razini.

DANI: Kakav je Vaš stav o ovom piscu, njegovom djelu i, naravno, ubistvenoj fetvi ajatolaha Homeinija?

HAFIZOVIÆ: Salman Rušdi je, možda, u neku ruku, zaista jedna tragièna figura, jedna tragièna muslimanska osoba koja je uradila to što je uradila. Žao mi je. On je musliman, bilo istinski musliman ili musliman samo imenom. To, naravno, nije stvar moje procjene niti bilo koga drugoga. To je stvar izmeðu njega i Boga. Bog najbolje zna u kojoj mjeri je on musliman. Nije mi žao što je napisao jedno takvo štivo kao što su Djeca ponoæi ili neka druga djela, ali mi je žao što u takvom jednom štivu kao što su Satanski stihovi kritiku nije upravio na svakidašnju muslimansku praksu, jer u domenu misleæe tradicije islama ne postoji ništa što se ne može kritizirati. U toj sferi ne postoji ništa sveto da se može kazati to je tako i to ne smije trpjeti nikakve kritike. Meðutim, Salman Rušdi je ipak pokušao da kritizira temeljni duhovni autoritet islamske vjere, poslanika Muhammeda a.s. koji nije obièan èovjek, to je èovjek u kome je fokusiran jedan osebujan božanski fluid, to je osoba koja je rasla u okrilju božanske volje, kako se to kaže u tom našem teološkom vokabularu. Dakle, Rušdi je kao musliman dotakao ono što je najsvetije i što ipak izmièe kritici. Jer, pazite, vi možete recimo kritizirati Muhammeda kao sina Abdullahova, ali kritizirati ga kao Poslanika Božjeg, kritizirati ga u tom identitetu, znaèi kritizirati Boga samoga. Dakle, kritizirati nešto što je nadnaravno, nešto što izmièe svakoj vrsti ljudske prinadležnosti. Da je Rušdi sluèajno kršæanin, pa da je o Poslaniku napisao to što je napisao, to ne bi bilo ni prvi ni posljednji put. Na Zapadu je punih šest vijekova pisana literatura koja je dolazila iz pera najviših crkvenih velikodostojnika u kojoj su se na krajnje bezobziran naèin vrijeðale sve temeljne vrijednosti islama, svi duhovni autoriteti muslimana. Naravno, nikad nikome u muslimanskome svijetu nije palo na pamet da izda tu vrstu fetve. Neko ju je mogao izdati, ali ta vrsta fetve ne bi bila obavezujuæa, jer se takva fetva može provesti samo nad nekim ko je musliman, jer musliman nema pravo da vrijeða svoje svetosti, a da nekažnjeno proðe. Prema šerijatskim propisima musliman mora podnijeti kaznu za svoj grijeh. Nemusliman može i goru uvredu da iznese, ali vi nematu tu snagu da protiv nemuslimana iznesete jedan takav edikt kakav je ova fetva.

DANI: Ali, otkuda pravo ajatolahu Homeiniju da "odapne strijelu"?

HAFIZOVIÆ: Druga je stvar ima li Homeini legitimitet da to uradi ili ne. To je sasvim druga situacija. Rušdi kao musliman tu vrstu kritike apriorno ne može da razvija, on može da kritizira npr. ashabe, može da kritizira razne autore u muslimanskome svijetu, može da kaže - ovaj teolog Objavu nije baš najbolje promislio ili nije na najbolji naèin profilirao osobu Poslanika, dakle, za sve ono što je plod ljudskoga mišljenja - otvoreni smo za svaku moguæu vrstu kritike - ali, što se tièe onoga nadnaravnoga u islamu, musliman tu prema šerijatskom zakonu ne može da izrièe kritiku. Može je izreæi, ali onda zaista mora biti kažnjen. Druga je stvar da se treba postaviti pitanje autoriteta koji treba da izrekne fetvu. Je li to Homeini koji je u Rušdijevom sluèaju to i bio ili je to trebao biti neko drugi, e, to je do muslimanske uleme, oni tu moraju dati neki relevantan odgovor. S druge strane, Homeini je objavio fetvu koja na kraju nije ni provedena.

DANI: Da, ali je èovjek živi kao ukleti pas...

HAFIZOVIÆ: To je sve nepovoljno, ali imate jednu drugu situaciju koja opet ilustrira krajnju netolerantnost. U kršæanstvu vam ne smije pasti na pamet da kritizirate biblijski tekst, da kritizirate crkvenu predaju ili crkveno uèenje, dakle kljuèna vrela kršæanstva. Meðutim, šta se tamo dešava? Imate, recimo, sluèaj Leonarda Boffa (latinoamerièki teolog osloboðenja koji se zalagao za socijalno-revolucionarnu ulogu Crkve, op. a.) koji èak nije ni kritizirao Crkvu, a osuðen je na godinu dana šutnje, pa je morao iæi Papi da položi raèun za svoju misao koja je, uz to, konstruktivna. To je bio pokušaj da se u jednome vremenu na nov naèin osvijetli i objasni jedan biblijski tekst. To je za svaku pohvalu. Drugo, imate sluèaj Bonhoffera koji je zagovarao tzv. areligiozno kršæanstvo. Nije Boga htio izgurati iz društva, on je samo želio da napravi neki sretan spoj izmeðu onoga što je Augustin zvao božjom državom i onoga što Hervay Cox zove sekularnim gradom i sekularnom državom. Htio je da to pomiri. Samo zato što je tu vrstu sinteze pokušao praviti, što je pokušao da promièe jedan novi teološki profil u smislu teologije areligioznog kršæanstva, on je odrobijao 20 godina zatvora i tu su, naravno, crkven krugovi kumovali da on dobije takvu kaznu. Sve do Hansa Kinga, što je najnoviji sluèaj, koji je jednom blagom kritikom pokušavao da iznova vrednuje cijelu kršæansku povijest, i vrednujuæi je, on, naravno, nije mogao mimoiæi Crkvu kao temeljnu instituciju. Crkvenom uèiteljstvu se uèinilo da je on sebi malo previše slobode dopustio i oni su ga anatemirali, makar je na drugom vatikanskom koncilu donesena odluka da više nema anatema i iskljuèenja.

DANI: Sve je to prokleto taèno, ali Salman Rušdi nije teolog, veæ pisac koji ne mora robovati nikakvom autoritetu...

HAFIZOVIÆ: Èovjek je pisac, njemu niko nije zabranjivao da piše. Ali, on je kao musliman, pa èak samo i u naèelnom smislu, posegnuo za neèim za èim nije smio. Ne zato što se to Homeiniju ne sviða, nego zato što šerijatski zakon to ne dopušta. Imate kur'ansko pravilo - nema prisile u vjeri - ali, kad se neko veæ naðe u svojoj vjeri, sasvim dobrovoljno, bez nagovora, tad on snosi potpune konsekvence za svaku vrstu uvrede koju uputi na raèun temeljnih duhovnih autoriteta. Kur'an je Božji dar, to je rijeè Božja. Poslanik, profiliran snagom takve rijeèi, na neki naèin je Božja svojta. Postoji nešto što pripada nebu. Mogu li ja, imam li ja to pravo kritizirati? A imam tako jedno široko polje da kritiziram, toliko predsjednika država, naprimjer. Kamo sreæe da je Salman Rušdi napisao jedno djelo u kome je mogao da iskarikira sve vladare u muslimanskom svijetu. To bi puno više koristilo muslimanima. Ovako, uvrijedio je sve muslimane. Nije uvrijedio Poslanika. Može li se glasonoša rijeèi Božje uvrijediti, može li se Boga uvrijediti? Ne može, èinjenica je da se uvrede uvijek nama vraæaju u lice. Druga je stvar ko je fetvu trebao donijeti. O tome treba diskutirati.

Intervju s Rušdijem
DANI: Da li bi Vi kao glavni i odgovorni urednik èasopisa za filozofiju Znakovi vremena, èiji je izdavaè Nauènoistraživaèki institut "Ibn Sina", objavili intervju sa Salmanom Rušdijem?

HAFIZOVIÆ: Kako da ne. Bih u svakom sluèaju, potpuno svjestan odgovornosti, jer sa njim se može razgovarati i o mnogim drugim stvarima, možemo razgovarati i o Satanskim stihovima, možemo razgovarati... bilo bi zanimljivo ako bi on bio do te mjere otvoren da nam kaže kakvi su motivi njega vodili kod pisanja romana. Možda bi i bio neki red èovjeka saslušati na miru - šta su to bili temeljni poticaji, šta su bili temeljni motivi da on napiše jedno takvo štivo. Na kraju krajeva, on je izjavljivao da zapravo se nepravedno optužuje za nešto što nije uradio. Ovamo mu je kritika priricala to da je on uvrijedio Poslanika, a on je tvrdio da mu to uopæe nije bila namjera. Hiljadu i jedan razlog da se s èovjekom nakon sve te bure na miru porazgovara i ako èak i jest uèinio to što kritika misli da jest, da bude otvoren i kaže šta su bili njegovi motivi, šta ga je na to navelo.

DANI: Možda Vam jednoga dana ja ponudim intervju sa Rušdijem?

HAFIZOVIÆ: Ja to ne bih odbio.

DANI: Hvala Vam lijepo, uživao sam u razgovoru.

HAFIZOVIÆ: Hvala i vama.