Pitanje je samo dana kada ce neko poceti nuditi pare za prijavljivanje onih sto nisu u tudjem stanu. Ruse standard drzave i njene, za sada, nepisane zakone

Pise: Zlatko Dizdarevic

Ucestale tvrdnje drzavnih i stranackih zvanicnika o masovnom "manjinskom" povratku u Sarajevo, zapravo o (ne)povratku u stanove u kojima se stanovalo spocetka 1992. godine lici na onaj vic o zeni koja je zatekla muza sa ljubavnicom u krevetu, a on, negirajuci ocitu stvar pateticno uzvikuje: "Zar ti vise vjerujes svojim ocima nego meni i nasoj ljubavi". Uporno, tako, saznajemo kako se u Sarajevo Srbi i Hrvati vracaju bezmalo u kolonama, a jedini je problem sto se niko ziv ne vraca od Bosnjaka u "one tamo" gradove. Istina je, mnogo je podataka koji govore da se povratak Bosnjaka svojim predratnim domovima odvija na kasicice, ali to uprkos istini o trojnoj uslovljenosti povrataka nije sustina problema u vezi sa kojim se u Sarajevu govore neistine. Neko je ovih dana napisao u novinama kako je "Sarajevo postalo evropska provincija" i to je - uprkos zluradosti nad ovom konstatacijom - savim tacno. To najbolje znaju sami gradjani Sarajeva. Ono sto je jos gore u ovom slucaju od same konstatacije jeste da ta provnicijalizacija u najsirem smislu rijeci nije nimalo slucajna, vec je, slobodno bi se moglo kazati, rezultat dobro osmisljenog i ciljanog projekta - politickog projekta. Taj se projekat brani agresivno i javno citavim nizom zamjena teza u cemu su frontmeni, gle cuda, politicari, birokrate raznih nivoa pa i novinari koji sjede u tudjim stanovima. Ako je neko mislio da ce se kompletna vodeca politicka i vojna upravljacka struktura odreci probranih, velikih, komfornih i uglavnom naknadno vec adaptiranih stanova u ime pravaljenja savremene drzave, ljuto se vara. Drzava i pravda se na ovim prostorima ne ticu vise nikoga ko je na vlasti. Vremena kada se zastava i himna nisu prodavale za kutiju cigareta, davno su prosla. O stanovima otetim po sistemu - "ko je uzeo uzeo je", da se i ne govori.
Na ovu se cinjenicu brzo, lako i prepoznatljivo naslanja niz aktuelnih dogadjanja, makar za sada samo na nivo izjava, sto ilustruju tezu o potpunoj primitivizaciji i provincijalizaciji drzave. Jedan od posljednjih bisera objavljenih u stampi je prijedlog o masovnom podsticanju naroda da se za pare pocne baviti policijskim dojavama, spijuniranjima i "informiranjima" o prodavanim i iznajmljivanim stanovima koji su u posjedu vracenih "manjinaca". Onome ko iole nesto zna o funkcioniranju drzave, makar i one najstarinskije i zaostale, od ovakvih prijedloga samo se kosa moze dignuti na glavi iz najmanje tri razloga: Prvi je u cinjenici da se ovim potpuno derogiraju i svode na obicni vic regularni drzavni organi koji moraju po logici stvari i po funkciji da se bave inspekcijama, nepravilnostima, prekrsajima ili krivicnim djelima. O dalekoseznosti uzasnih posljedica ovakve situacije tesko je govoriti onima koji pravnu drzavu, zapravo, i ne zele da grade. Drugi je u cinjenici da se dousnistvo za pare, naravno, mimo potrebe i pravnog osnova promovise kao mentalitet i nacin odnosa medju ljudima, sto spada u karakteristike najmizernijih drustvenih zajednica. Tvrdili smo punih usta, sve ove godine, da mi to nismo. I konacno trece, ne bez cinizma: Kako to da su policijski, opstinski, kantonalni, stranacki i svi drugi zbirovi tako brzo, efikasno i bez greske saznavali tokom rata i neposredno poslije njega koji je stan ostao prazan, makar i samo na tren, da bi se u njega preko noci uvalili uglavnom oni koji sada postavljaju "principijelna" pitanja o povratku i nepovratku.
Prica, dakle, ponajmanje ima veze sa stanovima. Oni su samo teren na kojem se odvija mnogo gora stvar - otimacina koja se naknadno pokusava legalizovati kao zivotna praksa, kao metod i kao mentalitet. Pitanje je samo dana kada ce se poceti nuditi pare za prijavljivanje onih sto nisu u tudjem stanu. Ruse standard drzave i njene, za sada, nepisane zakone.