U SPLITU, NA SAMO STOTINJAK KORAKA OD
spomenika svetom Duji, nalazila se vila u kojoj je nekada zivio covjek koji je izumio "Stock", dao mu ime i proslavio ga diljem europskih birtija, a u nasoj povijesti ucinio od njega najdemokratskije alkoholno pice. U Bosni tih godina nije bilo lokala, krcme i kafica koji ne bi drzali "Stock", a generacijama sarajevskih srednjoskolaca on je bio sredstvo prve opijajuce inicijacije. S njime smo postajali odrasli u onoj mjeri u kojoj je mamurluk bio prvim i najvaznijim elementom odrastanja. Jos smo bili nevini, mnogi od nas jos nisu ni poljubili prvu curu, opravdano sumnjajuci da ce se ijednoj ikada svidjeti, ali smo zato bili pijani ko cep, bili smo mamurni da smo vec Boga molili da nas uzme sebi i prekine nam jade. Nikad se covjeku vlastiti zivot toliko ne smuci i nikad mu ne postane toliko opterecenje kojega bi se na svaki nacin zelio rijesiti kao kada se strasno napije, pa se sljedecega jutra probudi grleci zahodsku skoljku. Ostala su negrljena ramena nasih prvih ljubavi, ali sto smo se nagrlili zahodskih skoljki to je cudo jedno i zauvijek ce ostati cudo, barem onima medju nama koji nikada nece postati alkoholicari, pa ce im vjecnom tajnom ostati zasto su se u pubertetskim danima toliko trudili da ljubav zamijene mucninom.

"Stock" su pili svi koji su uopce pili. Ili skoro svi. Izbjegavali su ga samo oni nesretnici koji bi potonuli duboko u alkoholizam i kojima su se sudbinskim cinila ona dva dinara za koja je "Stock" bio skuplji od vinjaka "Zvecevo" ili od "Rubinovog" brandyja. Tim ljudima vec je bilo sasvim svejedno to sto su ta dva pica bila nesto najstrasnije sto je covjek ili zvijer ikada igdje popio. "Zvecka" i "Rubin" imali su okus osrednjeg sovjetskog razredjivaca, a na zeludac su djelovali tako da bi covjek imao dojam da se napio vode kojom su se hladili nuklearni reaktori u Cernobilu. No, pijancima iz lokala koji su nosili imena po zemljopisnim znamenitostima, planinama i rijekama nase tadasnje domovine, bilo je svejedno. Njima "Rubin" i "Zvecka" nisu bili nista losiji od "Stocka", ali su zato bili jeftiniji.

"Stock" je u ostatku svijeta smatran vinjakom, ali se u nas drzalo kako je rijec o autonomnom i samosvojnom picu, pa su, recimo, sarajevski konobari "Stock" tocili u case od viskija ili kole, uz obavezne dvije kocke leda. To sto se vinjak nigdje i nikada ne pije s ledom, ni konobare, ni pijace uopce nije zanimalo, a ako biste od konobara bas zahtijevali da vam donese "Stock" bez leda, njega bi to ozlojadilo i naljutilo i to iz najmanje dva razloga. Prvi je taj sto je bio red da se "Stock" pije s ledom, a do reda se u Sarajevu na neki cudan nacin uvijek drzalo bas oko stvari koje bi same po sebi trebale biti u sferi temeljnih ljudskih prava slobode na izbor, dok je drugi razlog za ljutnju bio taj sto je konobar obicno drzao kako mu trazite "Stock" bez leda jer mislite da vas na racun leda potkrada za pice. I naravno da vas je potkradao, i naravno da se "Stock" u nas tocio uz led upravo zato da bi konobari mogli varati musterije, a musterije su na to pristajale jer su vjerovale kako ce im pice s ledom duze trajati nego pice bez leda.

Rijec vinjak u Sarajevu tokom osamdesetih skoro da nije ni izgovorena jer ju je zamijenila rijec stock, koja je od imena jedne firme ili naziva pica postala nekom vrstom opce imenice od koje se onda tvorio i glagol. Reklo bi se, recimo, kako se sinoc taj i taj ustokirao, sto je znacilo da je popio toliko i toliko stokova, a stokovi su s vremenom uzeti i kao mjera necije otpornosti na alkohol. Onaj tko bi mogao popiti dvadeset stokova i ostati pri picu i pri svijesti, taj bi se smatrao covjekom koji bas moze popiti, a ta je osobina iz tko zna kojih i kakvih razloga uzimana za neku visu, musku kvalitetu.

Kult "Stocka" u Bosni je bio najizrazeniji jer su Hrvati imali "Badel" ("Pij malo, pij dobro"), a Srbi "Rubin", dok mi nismo imali ozbiljnijega proizvodjaca obojenih alkoholnih pica koji bi nas beneficijama i popustima navlacio da pijemo njegove proizvode. Nekada davno, u ranim danima nasih djetinjstava, "Stock" je dobio odlucnu bitku sa "Vechijom", pa mu vise nista i nitko nije mogao oduzeti primat nacionalnog bosanskog urbanog alkoholnog pica.

Kada je poceo rat i kada su nam poceli slati mlijeko u prahu, netko je, da li u sali ili u ocaju, pitao a zasto nam ne bi slali i "Stock" u prahu. Taj netko je bio Manojlo Tomic, ciji duh sad lebdi nad srusenim neboderom Oslobodjenja, u visini drugoga kata, tacno tamo gdje je nekada bio bife po imenu "Kozni", u kojem su u dugim popodnevnim satima nasi novinari zamisljeno gulili i cupkali skaj sa fotelja, pili "Stock" i cekali da prodje samo jos jedan dan.